Enver Marić: Hobotnica s Olympia stadiona
4. decembar 2008
Nijemci ne vole kišu niti vole gubiti. Te večeri 9. maja 1973. godine na minhenskom Olympia stadionu, koji se svojom žičanom konstrukcijom poput paukove mreže nadvija nad istoimenim parkom, padala je kiša.
Igrali su Njemačka i Jugoslavija. Pedeset pet hiljada gledalaca pratilo je prijateljsku utakmicu, koja je trebala poslužiti uigravanju njemačkog "elfa" za Svjetsko prvenstvo, čiji su domaćini godinu dana kasnije, po prvi put upravo Nijemci.
'Panceri' protiv 'umjetnika'
Slavni Franz Bekenbauer predvodio je domaći sastav u kojem su te majske večeri bili: Majer, Hetges, Brajtner, Bekenbauer, Švarzenberg, Floe, Grabovski, Uli Henes, Gerd Miler, Overat i Held.
Selektor Njemačke bio je čuveni Helmut Šen, dok je jugoslovenski selektor Vujadin Boškov na pod svod Olimpijskog stadiona izveo ovaj sastav: Marić, Stepanović, Bogičević, Pavlović, Katalinski, Holcer, Petković, Karasi/Vladić, pa Bjeković/ Bajević, Aćimović i Oblak. Prije utakmice, uvijek optimistički raspoloženi selektor Boškov nije dao posebne upute. Bio je ubijeđen u pobjedu.
Milerov penal
Mostarac Enver Marić volio je kišu, jer bi po kiši gotovo redovno branio dobro, možda zato što ga je podsjećala na one njegove, mostarske. Te je večeri elastični "panter u crnom" bio više u zraku negoli na zemlji. Hvatao je sve. Gerda Milera, Franca Bekenbauera, Uli Henesa, Volfganga Overata i ostale naprosto je dovodio do ludila.
A onda penal za Nijemce! Gerd Miler, najveći njemački golgeter svih vermena, koji je za svoj Bajern u 427 utakmica Bundeslige postigao 365 golova, gleda u Franca i nakon kratke konsultacije pogledom, brzo namješta loptu na bijelu tačku koja se jedva i vidjela na raskvašenom terenu. Gerd Miler se polako okreće i uzima zalet. Topovski udarac poluvisoko. Ali, Marić poput pantere leti u lijevu stranu i hvata loptu!
Miler ukočeno još stoji na penalu, ne vjerujući očima. Gleda nemoćno prema Mariću, koji se poput mačke diže i čvrsto steže uza se mokru loptu. Uhvatiti penal "strašnom Mileru" graniči sa nemogućim! Još po ovakvoj kiši, kad je lopta poput ribe iz vode. Do kraja utakmice Mara kao da ima hiljadu ruku. Hvata sve udarce njemačkog elfa. Na drugoj strani, "moralna injekcija" koju je dao svojim suigračima donosi ploda.
Bajević ne propušta priliku
Duško Bajević, Marićev drug i vršnjak iz djetinjstva, zbog svog umijeća, elegantnog kretanja i stasa, nazvan Princ sa Neretve, iz penala postiže pobjedonosni gol!
Gerd Miler, nabijeni crnokosi "topdžija" njemačke reprezentacije, na kraju prilazi Mariću i steže mu ruku. Kao da želi reći: "Uhvatio si penal, skidam ti kapu."
Desetka za "letećeg Mostarca"
Iste večeri kolporteri su na minhenskom Marijnplacu i luksuznom Švabingu uzvikivali: Balkan-Wunder! – Čudo sa Balkana! Na minhenskom Banhofu naši su "gastarbajteri" zaljevali zadovoljstvo bavarskim Paulaner pivom!
Najtiražniji sportski list "Kicker" nazvao ga je hobotnicom, čiji su kraci dohvatali sve sto je išlo u okvir gola. "Leteći Mostarac", kako je Marića prozvao "Abendzeitung", u svim njemačkim listovima dobio je istu, najvišu ocjenu – 10!
Taj isti "njemački elf" godine kasnije postao je svjetski prvak! Jugoslavija je stigla do četvrtfinala, gdje je poražena baš od Njemačke. Ostaće vječnom tajnom zašto nismo bili najbolji kada se odlučivalo. Možda je tajna što te večeri nije padala kiša.
Opet u Njemačkoj
Dvije i po decenije poslije toga, Nijemci su objeručke prihvatili Balkan-Wunder, pružajući utočište Mariću i njegovoj porodici. Da se ukloni pred vihorom bezumnog rata u njegovu Mostaru. Moto Svjetskog prvenstva u fudbalu 2006. koje je Mara upravo dočekao u Berlinu, glasio je: "Svijet u gostima kod prijatelja." Nijemci su letećem Mostarcu istinski prijatelji.