Energetska avangarda u gradu Bauhausa

Unatoč nedvojbenoj štetnosti po okoliš, u Njemačkoj se sve više proizvođača energije okreće starom zagađivaču ugljenu. Razlog je sve niža cijena ovog energenta na svjetskom tržištu. Istodobno, za okoliš mnogo povoljnije ali skuplje elektrane na plin gube bitku s jeftinim ugljenom. Njemačka vlada u svojim planovima za dugoročnu energetsku politiku i dalje ostaje vjerna ugljenu. No u međuvremenu se stvorio i otpor ovakvom pristupu.

„Energetska avangarda“

Thomas Zänger, direktor Gradske opskrbe Dessaua, pripada predstavnicima „Energetske avangarde“. Gradić u istočnonjemačkoj provinciji, koji je ostatku svijeta poznat po tomu što je ovdje osnovana i djelovala poznata avangardna umjetnička škola Bauhaus i danas očito svojim idejama želi biti „izvan struje“. Pritom je Dessau za vrijeme DDR-a bio sve samo ne simbol za alternativni i čisti život. Smješten usred područja gdje se stoljećima iskorištavao površinski ugljen, Dessau je dugi niz godina bio simbol katastrofalnog odnosa istočnonjemačkih vlasti naspram okoliša. No nakon ujedinjenja Njemačke površinski kopovi i domaći čelik više nisu bili isplativi i čitavi industrijski krajobrazi su se u međuvremenu pretvorili u zelene površine. U sklopu ove transformacije nastao je i event-park Ferropolis gdje se danas održavaju poznati glazbeni i kulturni festivali.

„Ako nekadašnje sivo industrijsko središte želite pretvoriti u turistički magnet, nije vam dovoljno posaditi nekoliko drveća i stvoriti umjetno jezero“, kaže Ralf Kuhn, nekadašnji direktor centra Bauhaus koji danas zajedno s gradom i Pokrajinskom agencijom za energetski razvoj, radi na novim inicijativama za održivi Dessau.

Sunce i vjetar umjesto ugljena

Direktor ove agencije Marko Mühlstein je ponosan na ekološku bilancu savezne pokrajine Sasko-Anhaltske u kojoj se Dessau nalazi. „Svaki drugi kilovatsat proizveden u Sasko-Anhaltskoj dolazi iz obnovljivih izvora“, kaže Mühlstein. Ovakav pristup je privukao i ulagače. U ovoj regiji su prvi započeli s ulaganjima u spremnike energije kako energija iz vjetra ili sunca ne bi bila dostupna samo onda kada su dostupni i izvori. „Uskoro će u najpovoljnijim trenucima sunčeva energija biti besplatna i najkasnije u tom trenutku će energenti poput ugljena biti potpuno suvišni“, kaže Zänger iz Gradske opskrbe Dessaua. Budućnost opskrbe energentima Zänger vidi u decentralizaciji i polakom gašenju velikih termoelektrana i postupnom prelasku na manje pogone s održivim izvorima. Tako bi grad Bauhausa i u 21. stoljeću mogao postati poznat po još jednoj avangardi, ali ovoga puta ne graditeljskoj nego energetskoj.