Ekonomske reforme se mnogima na Balkanu neće svidjeti

U Briselu to više nije tajna, a ni na Zapadnom Balknau nema zablude oko činjenice da proces evrointegracija postaje sve komplikovaniji, teži i vremenski zahtjevniji. U EU često ponavlja svoj zvaničan stav da je proširenje jedna od njenih najuspešnijih politika, pri čemu se navodi širenje slobode, demokratije, stabilnosti, mira i prosperiteta na evropskom kontinentu. Ali, uz dobrobiti idu i, ne baš uvijek tako glasno pominjani, problemi.

U najvećem broju zemalja članica „opozicija“ daljem širenju EU prelazi 30 procenata. Tome su svakako doprinijele lekcije naučene iz prethodnih proširenja, kriza u istočnom i južnom susjedstvu, posljedice ekonomske krize, ali percepcija Zapadnog Balkna, prvog u redu za proširenje kao siromašnog regiona, regiona slabih institucija i istorijskih konflikata. I dok Brisel najavljuje najmanje pet godina pauze u primanju novih članica, na listu „domaćih zadataka“ za zemlje Balkana odaju se novi prioriteti. Jedan od posljednjih odnosi se upravo na jednu od najtežih boljki cijelog regiona, a to je ekonomija i njeno rukovođenje.

U Evropskoj komisiji kažu da je cilj „novog pristupa“ bolji ekonomski nadzor i priprema zemalja Zapadnog Balkana za buduće obaveze koje će imati kao članice EU, kao i podrška vlastima u regionu da donesu i primijene kvalitetne programe namenjene rekonstrukciji nacionalnih ekonomija i obezbjeđivanju makrofinansijske sigurnosti. Sve to će na duže staze, kažu u Briselu, doprinijeti jačanju privreda i otvaranju novih radnih mjesta na Balkanu: “Teške odluke i teški koraci se očekuju kako bi se reformisala makroekonomska struktura“, kaže generalni direktor za proširenje u Evropskoj Komisiji, Kristijan Danijelson. “Za zemlje Zapadnog Balkana rješenje osnovnih prioriteta je ono što će im donijeti bolju budućnost. Kratkoročno to će imati svoju „cijenu“, i to se mora jasno reći“, upozorava Danijelson, ali i napominje da će EU „podržati ove procese kako bi ublažila troškove“, kako bi građani Balkana u svakodnevnom životu mogli da osjete prosperitet koji donose reforme.

Da li EU ima „recept“ za svoju, ali i balkansku ekonomiju?

Navodeći da se cio region suočava sa sličnim problemima u ekonomskom sektoru, u Briselu ukazuju na neophodnost reforme finansiranja penzionog i zdravstvenog sistema, rješavanje pitanja plata u javnom sektoru, restruktuiranje državnih preduzeća, stvaranje boljih uslova za poslovanje, promjene na tržištu rada.

I dok u Evropskoj komisiji kažu da će sve to zahtjevati „izuzetnu političku volju i hrabrost“, ali da je to nešto sa čim Zapadni Balkan „mora da se suoči iako mnogima neće biti drago“, ekonomisti i analitičari ocjenjuju da je to „korak u dobrom pravcu“, ali upozoravaju i na negativne aspekte: „Ekonomska perspektiva za samu EU nije ružičasta ni u 2015. godini, možda i dalje, i to će se negativno odraziti i na situaciju na Zapadnom Balkanu“, ocjenjuje Janis Emanuoililidis, koji se nalazi na čelu odjeljenja za evropsku politiku i institucionalne programe u Centru za evropsku politiku ( EPC) u Briselu. On podjesća na krhkost ekonomskog oporavka u Evropi, koja je, ponovo, morala da spusti očekivanja od privrednog rasta za naredni period i ukazuje na činjenicu da reforma evropskog ekonomskog upravljanja, čija se primjena zahtjeva i sad na Balkanu, još nije pokrila sve manjkavosti u samim evropskim ekonomskim okvirima. U Centru za evropsku politiku navode i činjenicu da se ni zemlje članice EU u velikoj mjeri ne pridržavaju briselskih ekonomskih preporuka i dodaju da je u pitanju komplikovan proces koji zahtjeva drugačiji ili jači podsticaj, bilo finansijki ili politički.

Ekonomski prosperitet kao garant stabilnosti Balkana

Insistiranje na ekonomskom uređenju, kao novom „nosećem stubu“ evrointegracija proizilazi iz samog iskustva EU koja se još nije sasvim oporavila od posljedica najveće kirize od svog nastanka. Proizilazi i iz vjerodostojnosti procesa proširenja, koji zemljama članicama, sa jedne strane, obećava poptuno pripremljene nove članice. Sa druge strane, ekonomske reforme u zemljama Zapadnog Balkana trebalo bi da daju i kokretan i opipljiv odgovor na ono što građani ovog regiona vide kao osnovno očekivanje od evrointegracija, a to je bolji život i prosperitet. „Stabilnost, sigurnost i pomirenje jesu bitni, ali bez jake ekonomije u regionu sve će to biti „lomljivo““, smatraju u Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). Podsjećajući da je politički prioritet zemalja Zapadnog Balkna članstvo u EU, Sanjin Arifagić iz RCC dodaje: “Za nas je jasno da bez privrednog rasta nema usklađivanja sa EU, a bez usklađivanja nema šansi za pristupanje. Činjenica je da građani u regionu danas imaju samo trećinu onoga što je prosijek BDP po glavi stanovnika EU. Da bi bili dobrodošli partneri moramo mnogo toga da uradimo i to je jasno i građanima i političarima u regionu i u zemaljama članicama“, zaključuje Arfagić. U Savjetu za regionalnu saradnju ocjenjuju da najveći posao ekonomskih reformi leži na nacionalnom nivou država Zapadnog Balkana, ali i dodaju da je regionalna saradnja u ovoj oblasti važna, pogotovo na polju trgovine, koordinaciji investicionih politika, jačanju infrastrukture i povezanosti.