DW navršava 70 godina – i sve je važniji

„Crveni izlazni pečat je uklonio posljednju prepreku“, naveo je dopisnik DW Jurij Rešeto u martu prošle godine. „Napolje iz Ruske Federacije, pravac u EU. Malo prije ponoć  dozvoljeno mi je da napustim rusku teritoriju.“

Bila je hladna zimska noć kada je Rešeto, šef moskovskog studija DW-a, mostom prešao iz ruskog Ivangoroda u estonsku Narvu. On je bio posljednji novinar DW-a u Rusiji. Svi su otišli kad je Moskva njima i DW-u zabranila rad. U očima Kremlja, DW se ubraja u „strane agente“.

„Enorman pritisak na slobodu štampe"

Ovih dana Dojče vele navršava sedam decenija postojanja. Upravo primjer Rusije pokazuje da su novinari širom svijeta pod raznim pritiscima, između ostalih i novinari DW-a. „Enorman je pritisak na slobodu štampe i zato je naš zadatak i dalje enormno važan“, kaže generalni direktor DW Peter Limburg.

U DW postoji posebno odjeljenje koje se bavi sigurnošću putovanja i hitnim slučajevima – to odjeljenje ima sve više posla. Čak i u Njemačkoj može doći do nevolja, recimo pri izvještavanju sa protesta ekstremnih desničara.

Ali, prije svega je velika briga za kolege u zemljama poput Rusije i Afganistana, u nekim državama Afrike i Latinske Amerike. Novinari DW-a bivaju privođeni i „misteriozno“ napadani.

Početkom februara je poznati voditelj DW-a Džafar Abdul Karim sa svojim timom morao da otkaže snimanje emisije u Bagdadu i brzo napusti Irak nakon prijetnji. Kako je rekao, visoki irački zvaničnici su na njega i kolege sa DW-a stvarali sve veći pritisak.

Tako izgleda svijet u kojem DW izvještava danas. A počelo je prije 70 godina riječima: „Poštovane i drage slušateljke i slušaoci u udaljenim zemljama...“To je u pozdravnom govoru rekao predsjednik Zapadne Njemačke Teodor Hojs 3. maja 1953. godine.

U tom prvom puštanju Radija DW u eter, rečeno je da će zadatak novog radija biti da „slušaocima u inostranstvu prenese političku, ekonomsku i kulturnu sliku Njemačke“.

DW, tada smješten u Kelnu, najprije je na kratkim talasima izvještavao u inostranstvu samo na njemačkom, a onda su  naredne godine uslijedili programo na prvim stranim jezicima. Od 1992. postoji televizija a kasnije i onlajn-ponuda.

Sve više internet

Kratkih talasa odavno više nema. „Uspjela nam je digitalizacija, imamo jasnu strategiju. Mi smo međunarodna medijska kuća sa jasnim fokusom na korisnike“, kaže generalni direktor Limburg.

Danas DW sve više pažnje polaže na internet, društvene mreže i partnerske medije širom svijeta. Limburg vodi DW već skoro deset godina i pojačao je njegov međunarodni značaj.

Danas ponude postoje na 32 jezika, ponuda na društvenim mrežama je šarolika. DW se koncentriše na smartfon kao uređaj kojim čitaoci i gledaoci najčešće pristupaju sadržajima. Nekada je bilo slušalaca, danas su to uglavnom mladi pratioci.

Akademija DW je uz to vodeća njemačka organizacija za međunarodni medijski razvoj. Od 1965. je školovala desetine hiljada novinara iz raznih zemalja.

Na sedamdesetu godišnjicu ponešto je slično periodu Hladnog rata iz vremena osnivanja DW. Sloboda štampe i govora ugrožena je u mnogim zemljama.

„Međunarodno novinarstvo je pred velikim izazovom da ostane dostupno ljudima jer se autokrate trude da nas blokiraju ili čak cenzurišu. Mislim da to prijeti međunarodnom novinarstvu“, kaže Limburg.

- pročitajte i ovo:  "DW je bio naša jedina nada da pronađemo svoje najmilije“

Protiv antisemitizma i rasizma

Krajem 2021. godine su se na račun DW čule optužbe vezane za antisemitizam. Radilo se o objavama na društvenim mrežama od strane pojedinih saradnika redakcije na arapskom jeziku kao i o uređivačkoj politici nekih partnerskih medija. Pričalo se i o redakcijskim greškama u izvještavanju o Izraelu.

Na optužbe je, kako kaže Limburg, DW reagovao odlučno i naložio je provjeru optužbi od strane nezavisne komisije. S nekim saradnicima nije obnovljena saradnja.

„Za takve svijetonazore kod nas nema mjesta. Ipak, nezavisna komisija je potvrdila da su redakcijski sadržaji DW u ovom pogledu besprijekorni", dodaje direktor.

Limburg ukazuje da je DW pokrenuo niz obaveznih kurseva i radionica, kojima se svi zaposleni još jednom upoznaju sa vrijednostima koje DW treba da predstavlja. To je jasan signal protiv rasizma, antisemitizma i diskriminacije.

„Ljudi nas čuju, vide i čitaju“

U dvije centrale, u Bonu i Berlinu, danas radi oko 3.700 ljudi iz preko 60 zemalja svijeta. To DW čini vjerovatno multikulturalnim sredstvom informisanja više nego što je to bilo koja institucija u zemlji.

O svom dosadašnjem mandatu Limburg kaže da je budžet „znatno povećan“. Ipak, on zastupa nedavno najavljene rezove koji će najviše pogoditi sportsku redakciju DW. Jer, kako rastu pritisci na demokratiju i medije u svijetu, tako rastu i izazovi za DW pa i troškovi.

Od početka ruske agresije, veliki broj novinara DW-a izvještava iz Ukrajine. Moskovski studio je pak izmješten u letonsku Rigu.

„Tu smo, nismo mrtvi ni ućutkani. Odavde možemo da pričamo šta hoćemo“, kaže šef studija ruskog programa u Rigi Jurij Rešeto. „Ljudi nas čuju, vide i čitaju.“

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu