Drugačiji pogled na Berlin

Prometna buka, sirene, tutnjanje podzemne željeznice - puno se događa na berlinskom Nollendorfplatzu. On je važno prometno čvorište i povijesno mjesto. Tijekom uobičajenog vođenja kroz grad, turisti bi vjerojatno saznali da ga je projektirao krajobrazni arhitekt Peter Josef Lenné i da je nazvan prema bitci. No, kada je vodič Carsten Voss, "znamenitosti" su klupe u parku, automati za povrat boca, dućan koji radi 24 sata. Voss naime opisuje grad iz perspektive beskućnika. I sam je neko vrijeme živio na ulici, ali je na putu da ponovo uredi svoj život.

Prerasti strah od kontakta

Prema procjenama u Berlinu živi oko 4000 beskućnika. Na nekima se može odmah primijetiti da žive na ulici, ali na mnogim ne može, jer oni uopće ne odgovaraju profilu propale skitnice. Većina građana i turista ih ne primjećuje ili ih samo ignoriraju.

To je za Sally Ollech i Katharina Kühn bio povod da pokrenu projekt "Querstadtein", koji, slično kao u Londonu i Kopenhagenu, turistima nudi obilaženje grada s tematikom života na ulici. Svima koji vide jednom Berlin iz perspektive beskućnika to bi trebalo pomoći da izgube predrasude i strah od kontakta.

Turistički vodič Carsten Voss je napravio plan za ove obilaske. Najvećim dijelom vodi kroz njegovo susjedstvo - Schöneberg, dio grada koji nije u trendu, ali je tolerantan. Ovdje žive mnogi beskućnici, donedavno je i on bio među njima.

Tijekom obilaska grada 54-godišnjak priča o svom životu. Bio je menedžer jedne berlinske tvrtke, dok stres nije postao prevelik. "Klasični Burn-out", kaže on i dodaje da je puno toga napravio pogrešno. Povukao se u sebe: "Nije htio ništa više ni čuti ni vidjeti, na ništa reagirati."

Završio je na psihijatriji i izgubio pravo na naknadu za nezaposlene. Socijalnu pomoć nije htio. Kada je novca nestalo, završio je na ulici. To je bilo prije gotovo dvije godine. U međuvremenu je našao stan i dobrovoljno radi u dnevnom centru za beskućnike. Uskoro počinje i doškolovanje. Tema: skupljanje novca za humanitarne svrhe.

Ovo nije turizam bijede

Neke stanice njegove ture mogu se naći i u turističkim vodičima: Winterfeldt-Platz, Viktoria-Luise-Platz, željeznički kolodvor Zoo, Breitscheidplatz, na kojem se nalazi spomen crkva cara Wilhelma.

No, kada Carsten Voss o njima govori, ova mjesta dobivaju sasvim drugo značenje, nego što imaju na uobičajenim turama. Na željezničkom kolodvoru Zoo on turiste vodi u supermarket Ullrich, koji radi cijeli tjedan. Pred automatima za povrat boca se u ovom supermarketu stvaraju velike gužve, posebno vikendom. Jer kako bi dobili nešto novca, mnogi beskućnici ovdje vraćaju boce. Na Breitscheidplatzu on svojoj grupi skreće pozornost na trgovačke centre, koji beskućnicima pružaju utočište zimi.

Važno mjesto je i Wotas, dnevni centar za beskućnike. Tamo mogu sjediti u dnevnom boravku i jesti, na raspolaganju im stoje tuševi, perilice za rublje, telefon, internet, novine i knjige. Osim toga beskućnici ovdje mogu potražiti pomoć, ako imaju problema sa službama ili slično. O ovom centru Voss samo govori turistima, posjeta nije u programa, jer obilazak ne bi trebao biti razgledavanje bijede.

Beskućnici vole Berlin

Socijalna mreža za beskućnike je u Berlinu vrlo dobra, kaže Voss. To je razlog zašto beskućnici iz drugih njemačkih pokrajina, dolaze ovamo. Osim toga je "opće raspoloženje prema beskućnicima u gradu dosta pozitivno, prema motu: 'Svatko bi trebao biti sretan na svoj način'. To je karakteristično za Berlinčane.

Na kraju obilaska Voss se dotiče i glavne ideje, koja je potakla pokretanje "Querstadtein" projekt - uklanjanje straha od kontakta. Nakon što ljudi saznaju po nešto o tome kako se sve može postati beskućnikom i kako izgleda njihova svakodnevica, postavlja se pitanje: kako se odnositi prema njima? "Gledajte ljude, nemojte skretati pogled", kaže Voss. "Kada god bi me netko pogledao, osjećao bi se bolje." Važno je obratiti pažnju, zaključuje Voss.

Autorin: Jennifer Fraczek / Svjetlana Rezo

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić