DOSB: Izvinjenje žrtvama seksualnog nasilja
15. oktobar 2020
Iako je to bila njena velika strast, Gita Švarc više ne može da jaše. Danas su samo pogled na štalu ili njen miris dovoljni da noć provede u suzama i sa traumatičnim osjećanjima. Gita je imala 15 godina kada je prvi put seksualno zlostavljana. Išla je na jahanje dva do tri puta nedjeljno. Dva do tri puta nedjeljno bi je njen trener, čovjek u svojim 60-im, satjerivao u ćošak, maltretirao i primoravao na seksualni odnos.
„Nisam to nikom u udruženju mogla da kažem, s obzirom da sam znala kakav ugled uživa", kazala je Gita u Berlinu na saslušavanju pred nezavisnom Komisijom za sekusalno zlostavljanje djece. Mjesecima je tiho patila, dok konačno nije odlučila da se povjeri roditeljima. Očeva reakcija joj je, kaže, oduzela posljednje atome snage. On nije vjerovao svojoj kćerki. Gita je nastavila da ide u jahački klub kao da se ništa nije dogodilo. No, kontinuirano zlostavljanje ostavilo je psihiofizičke posljedice. Na kraju je majka otišla s njom ljekaru, koji je samo savjetovao da prestane da ide na jahanje.
„Krivica, stid i pritisak
Gita Švarc i druge žrtve seksualnog zlostavljanja, zatražili su u Berlinu da se uspostavi nezavisno savjetovalište van sportskih udruženja i porodica. U suprotnom neće biti moguće probiti se kroz „sistem krivice, stida i pritiska". Seksualno zlostavljani mladi sportisti i sportistkinje su zarobljeni u ovom sistemu i prisiljeni su da ćute o svojim najgorim iskustvima.
„VOICE-Projekt" koji podržava Evropska unija sakuplja podatke o sudbini mladih evropskih sportistkinja i sportista, koji su bili izloženi sekusalnom zlostavljanju. Jedna od žrtava je pričala kako ju je trener stalno podsjećao koliko je sreće imala što je došla u njegov tim. Mnogi drugi bi jedva dočekali da zauzmu njeno mjesto. Drugim žrtvama je bilo teško da imenuju svoje mučitelje, jer su u timu imali dobru reputaciju kao neumorni volonteri ili talentovani treneri, kazala je sociološkinja Betina Rulofs sa Univerziteta u Vupertalu. Počinioci su takođe zaštićeni i time što su „nejasno definisane granice" između uobičajenog tjelesnog kontakta i seksualnog nasrtaja, kaže Rufols.
Unaprijediti kulturu otvorenosti
Petra Čope, potpredsjednica Njemačkog olimpijskog sportskog saveza (DOSB) pozvala je na suočavanje sa zapostavljenim slučajevima zlostavljanja i unapređivanje kulture otvorenosti, kako se žrtve ne bi plašile da otvoreno progovore o tome. „Izvinjavam se u ime klubskog sporta", kazala je Čope, „svim pogođenim – i onima o kojima do sada nismo znali - za patnju koju su pretrpjeli".
Kritičari su prebacivali DOSB-u, kao i Njemačkom fudbalskom udruženju (DFB), da nisu u odgovarajućoj mjeri finansijski obeštetili žrtve seksualnog zlsotavljanja. Mari Dinkel, koja je kao 11-godišnjakinja trpjela zlostavljanje od svog trenera džudoa, smatra da u svakom slučaju prioritet nad finansijskim obeštećenjem žrtava imaju investicije u prevenciju zlostavljanja. 24-godišnja džudistikinja, koja u međuvremenu i sama trenira mlade sportiste, tokom saslušanja se žalila da treneri tokom obuke nisu dovoljno senzibilizovani za ovu temu.
Tri decenije kasnije
U maju 2019. je Komisija za prerađivanje seksualnog zlostavljanja djece prvi put pozvala žrtve iz svijeta sporta da ispričaju svoje priče. Od tada se javilo oko 100 sportistkinja i sportista. „Ali, polazimo od toga da je realna brojka mmnogo veća", kazala je Sabine Andresen, predsjedavajuća Komisiji.
Giti Švarc su bile potrebne tri decenije, da smogne snage i javno progovori o tome da ju je njen trener jahanja seksualno zlostavljao.