Dobra knjiga je lijek za dušu!

“Gavran sa Alpa nikada ne ulazi u sukob s drugim bićima. On je zahvaljujući svojoj inteligenciji, jednostavno iznad fizičkog sukoba. To mu ostavlja mnogo vremena da vježba umjetničko letenje u paru, da se zabavlja raznim dobronamjernim psinama. Čitanje vodi do takve slobode. Čitanjem se može do života austrijskog gavrana i u Bosni i Hercegovini”. Ovako potrebu za čitanjem objašnjava mladi sarajevski pisac Boris Lalić. Ima 26 godina, završio je master studije komparativne književnosti.

Nedavno je samostalno objavio svoj drugi književni naslov, zbirku pripovjedaka “Jackie's on the road again”. Boris sve radi sam.

Uvjeren je da se u suprotnom ne bi mogao baviti književnošću onako kako po njemu, priliči tom zanatu. Knjige štampa samostalno, a potom ih lično na motoru ili biciklu dostavlja čitaocima.

“Objavljivao sam na internetu godinama, maštao o tome da me opazi neki izdavač, da ja njima pošaljem priče, oni meni ček. To se naravno nije dešavalo. Osjećam se kao David kad je savladao Golijata kada pomislim kako sam uspio rasturiti svoj prvi roman u skoro pet stotina primjeraka”.

Ponuda bogata, malo čitalaca

Vlasnik jedine antikvarnice u Banjaluci, Nedo Slavnić, prije nekoliko mjeseci zatvorio je svoju radnju. Ova mala riznica svjetske literature u kojoj su se mogle naći rijetke knjige, stručna literatura i hiljade književnih naslova, u jednom gradu od 200.000 stanovnika očigledno nema dovoljno kupaca.

”Nikada nisam držao komercijalne knjige. I eto, ne može se opstati s knjigama koje su namjenjene istinskim ljubiteljima knjige, obrazovanim ljudima”.

Knjiga kao životna sudbina

I danas naravno ima onih koji od usta odvajaju da bi kupili knjigu, ali takvih je malo, kaže Nedo. “Ljubav prema čitanju se razvija od malih nogu ili se rodiš s tim, pa ne možeš zamisliti svoj dan a kamoli život bez čitanja”.

Da su ljudi u BiH zanemarili svoj duhovni razvoj, kaže Nedo, govori i podatak da skoro niko ne poklanja knjige.

“Dešavalo mi se da za 8.mart ili novogodišnje praznike ne prodam nijednu knjigu”.

Pisac Berislav Blagojević iz Banjaluke smatra da se oko sudbine knjige se ne trebamo brinuti, jer ona sasvim sigurno neće nestati.

“Pisana riječ je prolazila različite faze, od glinenih pločica do današnjih elektronskih izdanja. Međutim, oko budućnosti dobre književnosti i te kako moramo da se zapitamo. Problemi su brojni, u izdavaštvu, marketingu, distrubuciji. I to se mora rješavati. U suprotnom će preživjeti samo plitko štivo koje služi za zabavu, bez esencije i vrijednosti. A to je suština književnosti”.

Blagojevićev roman “Tiši od vode” ušao je u uži izbor za NIN-ovu nagradu, roman godine u 2013.

Siromaštvo i način života u BiH, prema njegovom mišljenju mogu biti opravdanje za čitaoce koji traže razbibrigu.

“Međutim, pisac ne smije upasti u tu zamku. Bez obzira na vrijeme u kojem živimo, moramo pisati knjige u kojima preispitujemo sami sebe, našu suštinu na ovom svijetu, prošlost, životne vrijednosti”, dodaje Blagojević.

Mladi autori u BiH bez podrške

U podnaslovu romana “100%”, Borisa Lalića stoji “prvi roman malograđanskog irealizma i seksne fantastike ikad”.

“To je moja inačica književnog pravca “građanski realizam”. Tako sam odredio svoj pravac kako bih se u startu zaštitio, da mi ne bi pronalazili nacionalističke sadržaje. Moj stil je parodija na sve, svakodnevicu i život u ovoj zemlji. Događaji oko nas su u svojoj suštini komični, a po učinku tužni”, kaže Boris.

Kao profesionalni komparatista smatra da mu je dužnost vratiti ljude čitanju.

“Moj profesor i naš poznati književnik, Dževad Karahasan, lijepo je rekao kako je čitanje razgovor sa odsutnim subjektom. Nema čovjeka da te nervira, ali imaš njegovu priču”.

S obzirom na okolnosti i finansije, biblioteke u BiH su prilično dobo opremljene, kažu naši sagovornici. Ono što bi se i te kako moglo popraviti jeste broj članova. Urednica kulturnog programa Narodne i univerzitetske biblioteke RS Tanja Stupar Trifunović kaže da ova ustanova redovno nabavlja nova izdanja i da prate dešavanja na svjetskoj književnoj sceni.

“Posebno smo ponosni na naše dječije odjeljenje. Tu organizijemo radionice, djeca čitaju knjige, igraju se i od malih nogu razvijamo kod njih ljubav prema književnosti. A to je veoma važno”, ističe Trifunovićeva.

Citirani ali ne i čitani?

Uprkos svim modernim dostignućima, ona vjeruje da svi ljudi u sebi imaju duboko usađenu potrebu da se spoznaju, da dolaze do životnih istina koje nudi knjiga.

“Iako je istinskim ljubitelje književnosti ova pojava iritantna, na facebooku i ostalim društvenim mrežama ljudi postavljaju razne citate i stihove velikih pisaca a da možda i nisu pročitali djelo u cjelini. Ja to ne osuđujem, ova pojava nam govori da književnost ostavlja traga na svima nama i da svi imamo potrebu da se prepoznamo u tim besmrtnim likovima koji nam pomažu da bolje razumijemo svijet oko sebe”.

Narodna biblioteka u Banjaluci će i ove godine povodom Međunarodnog dana knjige, u subotu 26. aprila vršiti besplatan upis novih članova. To je jedan od načina da ova ustanova otvori vrata čitaocima, kaže Tanja Stupar Trifunović.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović