Do đavola s ljudskim pravima
Tako, dakle, izgleda dosljednost Angele Merkel: ona se trudi da niko ne primjeti da je promijenila svoju politiku i ograničila priliv izbjeglica. Zato dogovara dil kojim će broj potražilaca azila jednostavno biti sveden na nulu. Jer, ako Turska ubuduće bude preuzimala natrag sve izbjeglice iz Grčke, i ako istovremeno bude osujećen rad krijumčara ljudi a alternativne rute ostanu zatvorene, niko više neće moći da dođe u Evropu, pa time – ni u Njemačku. Riješen problem.
To je politički makijavelizam najfinije sorte. Na kraju će Berlin milostivo da preuzme jedan kontingent Sirijaca iz Turske, kako to predviđa dil sa Ankarom. Ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer je još i naglasio da se radi o „malom broju“.
Zbogom vrednosti
De Mezijer igra ulogu kancelarkinog čuvara koji treba da savlada otpore dilu sa Turskom. Na primjer, otpor Austrije koja smatra da će „naše vrijednosti da odlete“, jer Turska ukida slobodu štampe. Ili, pravne dileme, kakve je izrazio komesar UN za ljudska prava: on kaže da je masovno protjerivanje izbjeglica bez individualne provjere jednostavno protivpravno. I zaista, treba samo zamisliti šta će se dešavati: turska vlada će samo Sirijcima priznati status izbeglica. A šta je sa kurdskim Iračanima, koji bježe sa teritorija pod kontrolom IS-a? Sa politički progonjenim iz susjednog Irana? Sa Hazarejcima sa sjevera Avganistana kojima prijeti smrt?
Takve prigovore njemački zastupnici neće da čuju i radije lapidarno kažu da će Turska ispuniti svoje međunarodne obaveze. Zaista? Turska razara bombama gradske četvrti na kurdskim područjima ne vodeći računa o civilnim žrtvama. Jača li to pravnu kredibilnost predsjednika Erdogana? Ili je možda zatvaranje opozicionog lista „Zaman“ trebalo da probudi povjerenje u njegovu odanost pravilima?
Anđeoski oreol – za licemerje
Njemačka vlada jednim potezom baca na smetljište Ženevsku konvenciju i druga međunarodna pravila, pa i Ujedinjene nacije. Jer, sve to samo ometa novu ideju okupljanja izbjeglica u Turskoj i delegiranja prljavog posla masovnog protjerivanja na druge. A za to je autokratska vlada kao što je ona u Ankari – dobar partner. Cilj je uspostavljanje evropskog utvrđenja.
A to što sve organizacije za ljudska prava ovoga svijeta protestuju... koga je za to briga, nek idu dođavola. Njemačka kancelarka bi što prije trebalo da vrati u Njujork anđeoski oreol koji joj je generalni sekretar UN Ban Ki-Mun dodijelio za humanost. Jer, tim oreolom se samo blamira.