Dnevnik užasa
27. januar 2020
Sheindi Miller-Ehrenwald danas živi u Izraelu. No početak života je provela u srednjoj Europi u tadašnjoj Mađarskoj. Ovaj život je prekinut na proljeće 1944. kada je Sheindi zajedno sa svojom obitelji deportirana u Auschwitz. Ovdje u tajnosti u dnevnik upisuje strahote koje proživljava. "Uskoro ću umrijeti i ne želim da se zaboravi sve one koji su ubijeni", kaže danas Sheindi Miller-Ehrenwald, jedna od posljednjih svjedokinja Holokausta.
Slomljen je dio mog srca
Na 54 stranice ispisanih rukom tada 14-godišnjakinja opisuje užase kroz koje prolazi njezina obitelj i stotine tisuća drugih zatočenika logora. Užas je započeo 19. ožujka 1944. nakon ulaska njemačkih postrojbi u Mađarsku. Jedna od posljednjih akcija uništenja europskih Židova nosi kodni naziv "Operacija Margaraethe" i cilj joj je istrebljenje posljednje gotovo netaknute židovske zajednice u Europi. SS ulazi i u gradić Galantu, tada u Mađarskoj, danas u Slovačkoj, i odmah započinje s akcijama protiv Židova: oduzimanje imovine, getoiziranje, deportacija. Na sam dan deportacije u lipnju 1944. Sheindi zapisuje u svoj dnevnik: "Pakiramo stvari. Svatko u rukama drži nešto. Požurimo, požurimo. Stan se mora isprazniti. Vrata se zatvaraju, čujem kako netko zaključava. Vrata kuće koju je kupio moj otac ostaju zauvijek zatvorena. Slama se dio mog srca."
Gradić Galanta broji oko 4.000 stanovnika i relativno veliku židovsku zajednicu od oko 1.200 pripadnika. Gradić je nekada pripadao Austro-Ugarskoj zatim Čehoslovačkoj i od 1938. opet Mađarskoj. Ovdje živi i obitelj Ehrenwald. Otac Leopold (54) drži vinariju, majka Cecili mu pomaže. Uz Sheindi su tu još i sestre Jitti (20) i Dori (12) i braća Rüvi (25) i Berli (17). Dva starija brata se bore na istočnom frontu.
Dnevnik opasan po život
U teretnim vagonima "izvanrednog vlaka" obitelj putuje za Auschwitz. "Mračno je i nema prozora. Izgleda kao u zatvoru". Odmah nakon dolaska slijedi prva selekcija: roditelji, djed i baka, gotovo sva braća i sestre su odmah poslani u plinske komore. Ona sama je prebačena na prisilni rad u jedu tvornicu oružja u Donjoj Šleziji. U tvornici pored Wroclava Sheindi kriomice sakuplja odbačene registarske kartice i upotrebljava ih kako bi nastavila s pisanjem dnevnika. Polazi joj za rukom dnevnik skrivati sve do oslobađanja Auschwitza 27. siječnja 1945. Tada saznaje da su od obitelji Ehrenwald preživjeli samo ona sestra Jitti i brat Yezeziel.
Sada je njezin dnevnik izložen u Njemačkom povijesnom muzeju u sklopu izložbe "Deportirana u Auschwitz – bilješke Sheindi Miller-Ehrenwald". Izdavačka kuća Springer je snimila i dokumentarni film o ovoj sudbini.
U samo nekoliko mjeseci, kada su Nijemci znali da je rat izgubljen, pod vodstvom Adolfa Eichmanna je ubijeno preko 435.000 mađarskih Židova.