"Zaluđene selefijama"

Deutsche Welle: Sada i u Bonu, koji se smatra jednim od uporišta selefija, postoji mjesto na kojem se može potražiti pomoć. Državne službe izvještavaju da od radikalizovane omladine 50 odsto njih konvertira. Koji je cilj Savjetovališta Hajat?

Klaudija Dančke: Želimo da pomognemo rodbini, mahom se tu radi o roditeljima koji pokušavaju da svoju djecu vrate s puta radikalizacije. 70 odsto onih koji traže pomoć su majke. No, nema porodice koja ne može biti pogođena ovim problemom: porodice njemačkog porijekla, migrantskog porijekla - muslimanske ili nemuslimanske, građanske porodice ili pak konzervativno religiozne. Nadam se da će nam poći za rukom da s našim saradnikom, koji je musliman i vjernik, još više prodremo u konzervativni muslimanski milje. Jer, roditelji ipak radije vjeruju imamu iz obližnje džamije nego jednoj državnoj instituciji ili pak nemuslimanskoj nevladinoj organizaciji. Svi roditelji strahuju za svoju djecu, ali se takođe plaše i rekacije koja bi mogla odmah da uslijedi: "Vi ste za sve krivi i islam." Važno je izgraditi povjerenje i pomoći.

Kada se mladi najčešće priklanjaju islamističkom ekstremizmu?

Naša dosadašnja zapažanja govore da se to najčešće događa između 17-te i 27-e godine; kada djeca pokušavaju da napuste roditeljsku kuću a mnogi ne uspjevaju da pronađu svoje mjesto u društvu. Pri tom se javlja osjećaj da su neupotrebljivi i da nisu dovoljno cijenjeni. A preko džihadizma, tzv. Islamske države i borbi u Siriji druge stvari igraju važnu ulogu: mržnja, frustracija i želja za akcijom. Tako se radikalizacija sručuje i na one koji su tek u pubertetu, koji reaguju u stilu: 'Sad ću ja vama da pokažem!' A tu se radi i o ekstremnim mačo-predstavama. A u ovoj mladalačkoj kulturi imamo primjere sliedžijstva, pokazivanja mišića... Ideloegija je istina tanka, ali opasnost da odu u Siriju ipak prevelika.

Kako se mladi ljudi regrutuju?

Radikalni selefijski propovjednici su nekoliko godina ispred nas. Oni znaju šta pokreće mlade ljude. Mnogi od njih su kao starija braća koja su već prošla put radikalizacije. Oni se služe njihovim jezikom i ne filozofiraju, a znaju njihove potrebe. To je globalna ponuda, jer postoji samo jedan identitet - musliman. 'Nema nikakve veze ko su ti roditelji: da li su migranti, bogati ili siromašni. Samo si ti bitan, a ne tvoje porodično nasljeđe.' A tako nešto ne postoji u ovom momentu nigdje. 'Možeš da protestuješ i da ovo društvo dovedeš u pitanje.' Na ovoj sceni je pregršt ponuda što je mladima atraktivno. Mi moramo mladima da ponudimo da kritički preispituju društvo, ali demokratskim sredstvima.

Grupe radikalizovanih djevojčica su sve veće, šta njih privlači?

30 odsto svih pitanja koja nama stižu tiču se djevojčica i mlađih žena. 10 procenata je onih koje su otišle u Siriju, ali taj broj je u porastu. Procjenjujemo da ih je 15 ili čak 20 odsto. Postoji i određeni broj žena koje žele da pišu istoriju i šire ideologiju. Takođe su tu i djevojčice u pubertetu koje borce džihada vide kao nove pop zvijezde. Oni više ne lude za Džastinom Biberom već za selefijama, kao što su bivši reperi Deso Dog, Denis Cuspert i drugi, koji se u internetu pojavljuju kao 'pravi borci'. Tu su i djevojčice iz konzervativnog muslimanskog miljea u kojem otac patrijarhat opravdava islamom. Njegovom sinu je sve dopušteno a njegovim kćerima ništa i to je ono gdje one vide nepravdu. U ovakvoj porodici djevojčice skoro da nemaju nikakvu šansu da se emancipuju. Onda od selefija uče da ni bratu nije sve dozvoljeno. 'Ono što tvoj otac podrazumiejva pod islamom nije u redu. Tvoj brat takođe ne može da ide u diskoteku, na ekskurziju ili u škole u kojima se na isti način obrazuju i dječaci i djevojčice. Samim tim su djevojčice u istom položaju kao i njihova braća. Onda one dođu očevima i kažu: 'Ja ću sad tebi da objasnim šta je islam'. Tome se očevi u principu obraduju kako njihove kćerke poznaju svoju vjeru. Takvim djevojčicama je atraktivno da se površno emancipuju i na kraju napuštaju porodicu.

Postoji još i tip mlađih žena koje su odrasle kao emancipovane žene, ali onda ih ponese razmišljanje: 'Ja kao žena nikada neću biti priznata, ako kao majka i domaćica budem morala da radim.' Ove žene sebe vide u tradicionalnoj ulozi žene: 'Želim da imam muža kojem ću da kuvam, da imam nekoliko djece i da budem poštovana.' Tako da postoje zaista različiti tipovi žena, koje se radikalizuju.

Mora li porodica koju savjetujete da se promijeni?

Da i to jako. Savjetovanje počinje s roditeljima, govorimo o njihovom ponašanju. Važno je da postoji čežnja za religijom, da se zainteresuju sa kakvim grupama su im djeca u kontaktu. Moraju da slušaju, komuniciraju i razlikuju. I ne smije se odmah sve odbaciti pod motom: 'Islam je užasan!', već treba da odu u džamiju kako bi se dobio uvid, ali iskreno reći svoje mišljenje. Mi savjetujemo: 'Nemojte sve da gledate kao da je sjajno. Budite autentični i kažite šta vam je čudno ali tako da to bude pitanje za otvorenu raspravu.'

Ako je dijete u početnoj fazi ono će se zainteresovati i diskutovati. Jer, mladi moraju da nađu sopstvene odgovore na pitanja koja ih muče i da o njima razmišljaju. To je cilj. Porodice treba da mlade aktiviraju, da ih uključe i daju više mogućnosti. A to sve važi kako za samo društvo, tako i za škole i džamije.

Klaudija Dančke je rukovoditeljica organizacije 'Hajat Njemačka' (turska i arapska riječ za 'život') savjetuje roditelje i druge o osobama koje se radikalizuju kroz selefizam, zatim priključuju militantnom džihadizmu i odlaze u konflikna područja u 'sveti rat'. Njemačka savezna vlada sada finansira još jedno Hajat-savjetovalište.