Djetinjstvo u izbjegličkom kampu

Izvana možete vidjeti zid, ulazna vrata i bodljikavu žicu susjednog kompleksa u kojem je smještena grčka mornarica. Izbjegličkikamp Schisto nalazi se u neplodnom krajoliku na periferiji Atene, oko pola sata vožnje od centra grčke prijestolnice.

Već rano ujutro temperature su iznad 30 stepeni. Puše slab, vruć vjetar. Zrak je suh i prašnjav. Usprkos vrućini, u Šistu se nešto događa. Dječak, star oko pet godina, bos trči uokolo po prašnjavom šljunčanom tlu, promatrajući skupinu vatrogasaca koji izvode sigurnosnu vježbu.

193 djece od 0 do 17 godina trenutno živi sa svojim obiteljima u Schistu. Dolaze uglavnom iz Sirije, Afganistana, Somalije i Iraka. U Schistu više nema maloljetnika bez pratnje. U prošlosti su grčki izbjeglički kampovi - pa tako i ovaj - imali takozvanu "sigurnu zonu" za ovu skupinu djece. No, zbog posebnih potreba djece bez pratnje, to danas više ne postoji. Maloljetnici koji su u Grčkojbez roditelja smješteni su u odvojenim kampovima.

"Bili smo na putu tri dana"

Ajham Albahsh, 11, živi u Schistou već sedam mjeseci sa svojom mlađom sestrom Lin, kojoj je osam godina, i roditeljima. Dječak sjedi u uredu za socijalnu integraciju sa svojim prevoditeljem i članovima Schisto tima. Šarene slike i rukotvorine vise po zidovima, a na stropu je pričvršćen mobitel s riječju "sreća". 

Ajhamova obitelj pobjegla je iz Sirije u Tursku i živjela osam godina u gradu Mersinu na turskoj obali Sredozemnog mora. U novembru 2023. roditelji su s djecom došli na grčki otok Kos, a mjesec dana kasnije na Schisto. “Bili smo na putu tri dana, sjećam se toga”, kaže Ayham. Drugih detalja bijega u Grčku se ne sjeća.

Loša iskustva u Turskoj

"Ono što smo doživjeli u Turskoj bilo je loše. Strašno je kad vam djeca dođu iz škole i kažu vam da je nad njima počinjeno nasilje. To nije sigurna zemlja", kaže Ajhaminova majka Alaa Alhatab (34).

Alaa Alhatab kaže da se u Grčkoj osjeća sigurno; zaposlenici Schisto tima dobro se odnose prema njoj i njezinoj obitelji. Međutim, ni oni zapravo ne mogu pomoći. Zahtjev obitelji za azil odbijen je dva puta. Alhatab kaže da ne zna što će se sljedeće dogoditi i da trenutno može samo čekati. Definitivno se ne želi vratiti u Siriju. "Želim najbolje za svoju djecu, nada je trenutno jedina stvar", kaže.

Kanada, Velika Britanija i uvijek iznova Njemačka: djeca u Schistu znaju od svojih roditelja da im je Grčka svojevrsna usputna stanica. Neizvjesno je koliko dugo.

Svakodnevna pitanja djece

Svaka obitelj u Schistu živi u svom kontejneru. On se sastoji od dvije odvojene spavaće sobe s krevetima za jednu osobu i krevetima na kat, kuhinje sa štednjakom, hladnjakom i kupaonice. Toplu vodu u Schistu osiguravaju solarni sistemi i prije svega električni kotlovi. Svi kontejneri imaju i klimu. Osim stambenih kontejnera, postoji posebna zgrada za osobe s invaliditetom koja ima rampu.

S obzirom na to da su trenutno ljetni praznici u Grčkoj i djeca ne idu u školu, tokom dana većinu vremena provode u klimatiziranim kontejnerima. Tek predvečer, kada vrućina polako postane podnošljiva, igraju se vani na igralištu i malonogometnom terenu. Glavni događaji za Ajham i Linine su putovanja na događaje izvan kampa. 

Alaa Alhatab pratila je svoje dvoje djece na izletu na manifestaciju „Sedmica izbjeglica" koja je bila organizirana u središtu Atene. Braća, sestre i druga djeca su bojali kuću od kartona. Bila je to interaktivna radionica na temu i simboliku pojmova "kuća" i "dom". “Najteže mi padaju gotovo svakodnevna pitanja moje djece kada ćemo se konačno preseliti u vlastitu kuću”, kaže Alhatab. 

Priprema za život „vani"

Većina djece već zna komunicirati na grčkom, a mnoga govore i engleski. Sva su djeca školske dobi upisana u grčke škole. Ali ima i onih koji ne idu u školu. "Ne možemo i ne želimo prisiljavati ovu djecu i njihove roditelje na to", kaže Thomas Papakonstantinou, voditelj Schista.

Papakonstantinou vodi kamp u Schistu od 2020. On svoj rad ne vidi samo u pružanju smještaja i medicinske skrbi za izbjeglice, već prije svega u stalnom poboljšanju života u kampu na razne načine. 

Papakonstantinou i njegov tim pridaju posebnu važnost davanju djeci različitih impulsa i pružanju uvida izvan Schista. Voditelj kampa redovito organizira izlete na sportske i kulturne mamifestacije. Nedavno su Ajham i Lin bili na finalu Lige konferencija i na stadionu Kallimarmaro na kojem je održana ceremonija olimpijskog plamena za Olimpijske igre 2024. u Parizu.

Ajham vadi odbojkašku loptu iz svoje posude i uzbuđeno priča o svom posjetu finalu UEFA-ine Lige konferencija. Dvanaestoro djece iz Schista - uključujući Ajhama i njegovu sestru Lin – dovilo je priliku pratiti igrače grčkog Olympiakosa na terenu. Trinaestogodišnjem Husseinu čak je bilo omogućeno da preda loptu. "Djeca nisu htjela skinuti dresove sedam dana nakon utakmice”, kaže uposlenik tima Schisto.

“Dopušteno mi je da pratim igrača koji je postigao gol!”, ponosno kaže Ajham. On međutim kaže da ne želi postati nogometaš, već liječnik ili pilot. Lin voli nogomet jednako kao i njezin brat. A njena karijera iz snova glasi: postati pedijatar.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu