Dijalog o islamu: Šta kažu bosanski muslimani?

DW: Vi ste prošle sedmice prisustvovali Konferenciji o islamu čiji je cilj dijalog i integracija muslimana u njemačko društvo. Domaćin konferencije Horst Seehofer rekao je da su muslimani dio Njemačke. Je li vas iznenadila ta izjava?

Meho Travljanin: Pa ne, nije me iznenadila poznavajući političare koji su često oportunisti. Nakon izbora u Bavarskoj Seehofer je sebe morao pozicionirati. Ali ima nešto što je fakat a to je da su muslimani i njihove vjerske zajednice u Njemačkoj prisutni već drugu, treću ili četvrtu generaciju i da traže svoje mjesto u društvu.

Kada je u pitanju dijalog sa muslimanima u Njemačkoj centralno pitanje  je kako  podstaći islam koji bi bio kompatibilan sa njemačkim društvom koje je hrišćanskih i jevrejskih korijena? Može li bosanski islam pomoći da se da odgovor na to pitanje?

Svakako. Kada govorimo o islamu, mislim da nije fer jednu kompletnu religiju sa nekoliko milijardi vjernika svoditi na nekompatibilnost sa njemačkim društvom ili sa njemačkim ustavom. Pri tome je važno znati kako su muslimani iz svih krajeva svijeta stizali u Njemačku i to sam ja iznio u svom izlaganju na Konferenciji o islamu u Berlinu. Mnogi Bošnjaci su došli kao izbjeglice sa teškim iskustvima. Kada govorimo o bosanskom islamu, govorimo o istorijskom kontekstu koji traje preko 30 godina.

U Njemačkoj se traži da džamije ne smiju biti ovisne od finansiranja izvana.

Mi nemamo direktno finansiranje izvana jer je BiH takva država i jer rijaset nije dio državnih struktura. Naši ljudi su sami sebe organizirali i sami plaćaju svog imama. To je veoma dobra stvar ali zato se uvijek suočavamo sa pomanjkanjem sredstava i to je za nas izazov. Nama je bitno da imamo imame iz Bosne ali je bitno da moraju biti jako obrazovani i upoznati sa sociokulturološkim miljeom ljudi koji ovdje žive. U Berlinu su drugačija iskustva nego u Minhenu ili Frankfurtu, gdje je snažna gastarbajterska zajednica. Mi imamo duhovnu vezu sa domovinom koja nas ispunjava ali političkih uticaja iz domovine nema. Autonomni smo u tome kako formiramo svoju zbilju. Biti Bošnjak i Bosanac u tom identitetu je pozitivno.

Međutim, bosanski muslimani imaju drugačije poglede na islam od muslimana u Iraku, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji. Kako pomiriti umjereni i strogo-konzervativni islam koji je za mnoge umjerene muslimane radikalan?

Ja ne bih govorio da je to islam Iraka, Irana ili BiH. Islam je jedinstven ali je kulturološki uticaj različit. I tu marginalne grupe poput radikalnih i ekstremnih grupa dolaze suviše do izražaja, što je medijski uvijek dobro propraćeno i tematizirano. Nama je zajedničko naše njemačko iskustvo. Ja sam i Bošnjak i Nijemac i Evropljanin. Dakle, ovdje su sa prostora bivše Jugoslavije došli ljudi koji nisu problematični, koji su traumatizirani jer su preživjeli rat, zločine, progone genocid. Onda su sa svim tim opterećenjima imali neriješen status Duldung što znači trpljenje. U međuvremenu su porasla njihova djecu koja su završila fakultete, među kojima ima glumaca, naučnika itd. Na tom njihovom putu je vjerska zajednica, poput nas u Berlinu, bila jedan od katalizatora i podupirača pozitivnih vrijednosti kod tih ljudi da prevaziđu traume i budu aktivni u društvu. To je zajednica koja se formirala iz potrebe i o tome se malo govori. Naši ljudi su trebali jednu oazu, da budu sa ljudima koji su preživjeli zajedničke strahote rata. Mi smo u našim džematima imali terapeutske grupe, dušebrižništvo itd.

I u BiH su džamije, sagrađene nakon rata,  finansirane novcima Saudijske Arabije, Emirata, Katara. U kojoj mjeri to utiče na promjenu “umjerenog islama” u BiH?

Bošnjaci muslimani, koji su doživjeli iskustvo rata i imali krizu fizičke opstojnosti bili su suočeni sa krizom uticaja drugih islamskih konfesija. Ali, izvana to ipak nije moglo uticati na izmjenu onoga što mi zovemo islam u BiH. To je višestoljetno iskustvo i ne može se tako lako poljuljati. Ako imamo takvih pojava one su marginalne.

U BiH postoje vehabije koji stvaraju paralelna društva, neće da se rukuju za ženama, preziru mini suknje, napadaju one koje popiju čašu vina,  traže od žena da se zamotaju ili  zastupaju stavove koje bosanski islam ne zastupa? Kako vi gledate na vehabijski pokret u Bosni, koji tamo ima svoje  džemate i naselja od kojih je najpoznatije Donje Maoče.

Svako ima pravo... pazite demokratičnost i sloboda mišljenja je veoma bitna i u samoj vjeronauci.

Ali takvi ljudi za svoja stajališta koja nisu u skladu sa bosanskim islamom i koja dolaze iz arapskih zemalja nastoje pridobiti i druge a neki i na vrlo agresivan način a to nije uobičajeno za BiH

Pa jeste ali onda je to pomanjkanje djelovanja onih drugih koji treba da rade i upozoravaju ljude i govore im svoja stajališta. Ali pored svih tih kriza koje su zadesile bošnjački narod to nije krucijalno promijenilo način kako muslimani viševjekovno prakticiraju islam u BiH.

Kako sarađujete sa drugim vjerskim zajednicama?

U nedjelju  sam bio u američkoj Ambasadi na poziv Centralnog vijeća Jevreja. Zajednički smo obilježili jevrejski praznik Hanuku na Brandenburškoj kapiji. Velika je stvar kada predsjednik Njemačke Steinmeier upali prvu svijeću na Hanukiji (osmokraki svijećnjak) nakon  80 godina od pogroma. Ponosan sam što i mi muslimani učestvujemo u jednom diskursu koji je bitan za sve religijske zajednice i javni prostor ispunjavamo pozitivnim vrijednostima, osuđujući  antisemitizam i islamofobiju. Bitno je da svi budemo prisutni, damo svoj doprinos  našem zajedničkom životu ovdje u našem Berlinu, kosmopolitskom gradu i pokažemo da smo spremni na dijalog. Jer najbolje efekte možemo imati samo kada se međusobno upoznamo i otvorimo jedni prema drugima. 

Da li ste tako otvoreni i za saradnju  sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Katoličkom misijom u Berlinu?

Sa Srpskom pravoslavnom crkvom ovdje u Berlinu imamo korektne i lijepe odnose kao i sa Hrvatskom katoličkom misijom. Vrlo često razgovaramo i razmijenjujemo mišljenja. Posebno mi je drago što to uvijek bude jedan srdačan i lijep susret. I mi kao multiplikatori možemo uticati na zajednice u pogledu pomirenja I prevazilaženja onoga što je bilo u prošlosti. I vrlo smo svjesni te obaveze koju imamo kao vjerske zajednice.

Osnovna zamjerka muslimanskimm udruženjima u Njemačkoj je da dovode imame koji propovijedaju vjeru koja nije u skladu sa njemačkim ustavom . Njemački političar turskog porijekla Džem Özdemir smatra da je spremnost na reforme islamskih udruženja u Njemačkoj  „precijenjena". Je li reformisanje islamskih zajednica i džemata izvodljivo?

Moraju se reformisati iz puke potrebe. Imamo ljude koji su ovdje odrasli i socijalizirani. Realna potreba je da imamo vrlo fleksibilne imame, koji su svjesni toga. Ali islamske zajednice su prepuštene same sebi i nalaze se pred pitanjem kako to finansirati? O tome smo razgovarali na Konferenciji o islamu u Berlinu.  Imam, svećenik, vjerski zaduženik je misija, koja obrazuje ljude i koja ima ogromnu odgovornost. Za tu funkciju moramo imati svestrano obrazovane ljude. Ali  njemačko Ministarstvo je reklo da postoje nedostaci u obrazovanju imama na islamskim teološkim fakultetima u Njemačkoj, jer im nedostaje praksa odnosno rad u džematima. Taj jaz bi trebalo prevazići jer ima mnogo svršenih apsolvenata koji sebe ne vide u radu u džematima. To je izazov i pitanje koje moramo riješiti.

Ministar unutrašnjih poslova Seehofer je tražio da muslimani u Njemačkoj  ojačaju svoj njemački identitet. No, nekima to pada posebno teško?

Među muslimanima generalno imali raznih grupa frakcija. Turska islamska zajednica je najveća, zatim su tu arapske zajednice koje su podijeljenje na marokanske, egipatske itd. Mi, Bosanci smo jedna manja zajednica. Dobro stojimo iz prostog razloga što imamo komponentu našeg evropskog identiteta i višestoljetnog iskustva zajedničkog života iz BIH. Sada imamo promijenjen  sastav ljudi koji nam dolaze u džamije. Imamo mlade ljude koji su aktivni u njemačkom društvu, sve manje znaju jezik. Mi dakle  nemamo problem sa integracijom, već suprotno – imamo problem s nepoznavanjem našeg jezika kod mladih ljudi.

A ako se ožene ili udaju za Nijemce? Je li i to problem?

Pa to je izbor svakog čovjeka. Nije naše da mi ljudima određujemo život. Mi samo stvaramo ambijent gdje se ljudi komotno osjećaju i gdje rado dolaze. Jer prije su ljudi dolazili nama a sada mogu otići tamo gdje se govori na njemačkom, u drugu zajednicu. Dakle dobili smo jednu vrstu konkurencije i s tim se moramo pozabaviti.

U koji oblastima vi i sami gledate kritično na rad drugih muslimanskih zajednica. Gdje su vam oni recimo previše konzervativni?

Vrlo često se koriste ti pojmovi, konzervativan i liberalan. Svako od nas ima u prakticiranju vjere nesto gdje je manje ili više konzervativan.

Vi tražite untarmuslimanski dijalog. Šta to znači?

Na konferenciji o islamu su iznesene mnoge kritike poput uticaja Ankare, finansiranja izvana, dogmatizma u vjeri. S jedne strane većina muslimana nije organizirana i neće da bude jer ne vidi sebe u tome. S druge strane postoje krovne organizacije koje sebe nazivaju konzervativne kao što je Centralno vijeće muslimana , DITIB ali i naš IGBD e.V. ubrajaju u tu kategoriju.  S druge strane imamo  liberalne pojedince. To je izazvalo vrlo kontroverzne ali konstruktivne debate u Berlinu i pokazalo da je međumuslimanski dijalog jako potreban. Dakle šta u naučno-teološkom smislu znači biti liberalan musliman, može li žena biti imam, mogu li  žene i muškarci klanjati jedni pored drugih, dakle postoji gomila pitanja koja se moraju tematizirati unutar islamskih zajednica.

I ko odlučuje šta je dogmatski islam a šta ne?

Svako za sebe to mora znati. Njemački Ustav je garantirao vjerska prava i slobode i to je naputak za sve. Ali ovdje se radi o jednoj kompletnoj ponudi vjerniku da dođe npr. petkom na molitvu, da ima vjerska pouka i da ima džematski život koji čovjeka ispunjava.

Pojedine džamije su bile i mjesta na kojima su se regrutovali mladi ljudi za odlazak u džihad u Siriju?

Ja već godinama radim ovdje i u raznim forumima i znam da te pojave najviše imamo mimo džamija, u nekim drugim krugovima Darkneta i svega ostalog.  Svako onaj ko živi u njemačkom društvu i smatra da mora praviti neke subkulture i odvajati se ima problem sam sa sobom i sa širom društvenom okolinom. Kada to postane sigurnosno-pravni problem i kada dođe do ugrožavanja ustavno-pravnog poretka time se bave sigurnosne strukture Njemačke koje jako dobro rade svoj posao. Mi Bosanci prepoznali smo Berlin i Njemačku kao mjesto svog života gdje imamo mogućnost vjerospovijesti i želimo promicati i tematizirati pozitivne vrijednosti u javnom diskursu. Mnogi problemi, a to je moje iskustvo, nastaju usljed predrasuda, pomanjkanja povjerenja  i  nepoznavanja.. Svaka teška tema, koliko god bila teška, vrijedna je da se o njoj razgovara. Samo se tako može doći do rješenja.

Meho Travljanin je predsjednik Islamskog kulturnog centra Bošnjaka  u Berlinu. Ovaj centar okuplja muslimane sa cijelog prostora bivše Jugoslavije. U Njemačkoj ima 80 bošnjačkih džemata, koji su okupljeni u krovnu organizaciju – Islamsku zajednicu  Bošnjaka u Njemačkoj IGBD ev. Travljanin je predstavljao muslimane porijeklom iz BiH i drugih dijelova Jugoslavije na Konferenciji o islamu u Berlinu. U Njemačku je došao kao izbjeglica iz Sanskog Mosta.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android