Jedva čekam ljeto i dolazak u Sarajevo

Dieter Kosslick je zadnjeg dana Berlinalea vidno umoran ali zadovoljan. Ćaska sa brojnim posjetiocima izložbe „One Scene“, odgovara na  njihova pitanja i komentariše fotografije studenata berlinske Akademije popularnih umjetnosti napravljene na festivalu, fotografije čuvene francuske  glumice Isabelle Hupert ili nekih drugih manje poznatih glumaca. Ili sasvim slučajnih posjetilaca Berlinalea. Raduje se, kaže, što ove godine po treći put otvara ovu izložbu i što nanovo konstatuje  koliko je visok kvalitet izloženih fotografija. Projekat Berlinalea, u saradnji sa Akademijom se od 2016. godine  provodi u galeriji „Subjecobject", koju od 2010. godine vodi Bosanka Ljiljana Vulin-Henrichs. Agilna Ključanka od 1992.  godine živi u Berlinu. I nju je rat, kao i mnoge druge Bosance i Hercegovce  natjerao na dolazak  u njemačku prijestonicu.  Izbjeglički život nije bio  jednostavan, priča, no bori se, radi, nanovo studira na berlinskom Univerzitetu umjetnosti UdK, upoznaje sadašnjeg muža, rađa dvoje djece i odlučuje da si ispuni životni san, otvaranjem  galerije u kojoj izlaže radove različitih umjetnika, i onih porijeklom iz BiH.

Berlinale je tražio poseban prostor za realizaciju projekta „On Scene"

„Ovo je ustvari jedan kulturni event. Fotografija nije težište mog rada, jer ja mahom izlažem radove slikara i vajara, ali kad su me nadležni iz Berlinalea nazvali i pitali da li želim ovu saradnju, bila sam oduševljena. Jako volim ovaj festival i cijenim Dietera Kosslicka. Taj čovjek se deset dana tokom festivala druži sa najvećim zvijezdama i onda dođe ovdje kod nas, razgovara opušteno i sa vidnim zadovoljstvom sa studentima i gostima izložbe i cijelo vrijeme priča viceve i anegdote“.

I zbilja, i ovog popodneva je Kosslick u dobroj formi. Priča između ostalog o susretu sa glumicom Nicole Kidman, kako je bila nervozna na bini, a bio je, kaže, i on. Kada ga je pitala zbog čega  je on tako nemiran, odgovorio je „Stojim pored jedne od najpoznatijih žena svijeta, a cijelo vrijeme se brinem da li imam zadah iz usta". Ona je nakon toga, priča direktor Berlinalea, dobila napad smijeha,  zagrlila  ga i otada su pravi prijatelji. Kosslick može satima pričati ovakve dogodovštine. No, uozbiljio se kad sam ga pitala za Nazifa Mujića. „Pokušali smo mu pomoći, no ja sam zadnjih mjeseci izgubio kontakt s njim što me sad jako žalosti. Ne mogu podnijeti pomisao da je umro od siromaštva."

Još jedna godina Berlinalea a onda penzija

Ove godine Dieter Kosslick slavi svoj 70. rođendan. Naredne se, nakon 18 godina Berlinalea oprašta od ove funkcije. Nije mu žao, kaže, napokon će se moći više posvetiti porodici, supruzi i 13-godišnjem sinu. I njih bi rado doveo u Sarajevo: „Obožavam taj grad i godinama sam tamo za vrijeme filmskog festivala, i ove naravno. I tamo me morate intervjuisati". I zbilja je poseban doživljaj sresti ovog simpatičnog Nijemca na kafi ispred Narodnog pozorišta, u kratkim pantalonama i papučama. „Ne moram a i ne mogu ovdje dolaziti zimi, zimi sam u Berlinu i smrzavam se. Atmosfera Sarajeva je za vrijeme ljeta čarobna, toplo je, svuda oko mene su dobro raspoloženi ljudi i lijepe žene."

Kosslick jako cijeni Miru Purivatru, i zahvaljujući i tom prijateljstvu je došlo do značajne saradnje dvaju festivala. Direktor Berlinalea je posebno ponosan na zajednički projekat „Talent Campus“, koji se nastavlja i ove godine. Jako respektuje i bh. režisere i dobitnike berlinskih zlatnih i srebrnih   medvjeda , Jasmilu Žbanić i Danisa Tanovića, dodaje, i raduje se svaki put kad ih sretne, u Sarajevu ili u Berlinu.

Berlinski medvjed kao poklon za Ljiljanu

I između Ljiljane Vulin-Hinrichs i Dietera Kosslicka se rodilo svojevrsno prijateljstvo. Njegovi saradnici su galeriju „Subjectobject" odabrali zbog kompetentnosti njene vlasnice i autentičnosti dosadašnjih izložbi, objašnjava Kosslick. Tek kad je došao na prvo otvorenje izložbe „One Scene", saznao je da je Ljiljana porijeklom Bosanka. Kosslick, čiji je zaštitni znak crveni šal, za ovu priliku  od tada nosi šal, koji je dobio na poklon u Sarajevu nakon snimanja filma „Grbavica“ Jasmile Žbanić. Ove godine je kao poklon Ljiljani Vulin donio  jednog posebnog medvjeda.  Zlatnog, velikog plišanog berlinskog medu, sa crvenim šalom, kao zahvalnost i priznanje za njen angažman za ovaj projekat kao i za berlinsku kulturnu scenu. A Berlinčani i oni koji navrate u grad mogu ovu sjanu izložbu fotografija studenata Akademije popularnih umjetnosti vidjeti do 6. marta ove godine.