AfD gazi demokratiju!

Koliko dugo još? Koliko dugo će još njemački savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer dopuštati da stranka Alternativa za Njemačku (AfD) i njezine pristaše gaze pravnu državu? Od događaja u Chemnitzu je jasno: demokracija se ne smije ograničiti na to da u ime slobode mišljenja tolerira desnoekstremne neprijatelje ustava. Ona se mora sredstvima pravne države njima suprotstaviti.

Više o polovice građana Njemačke je, kako pokazuju rezultati istraživanja javnog mnijenja koje je proveo institut Civey, za to da se AfD nadgleda od strane Ureda za zaštitu ustava. I ti zabrinuti građani su u pravu. Kod stranke, čiji članovi pozivaju na linč te na "juriš na medijske kuće", prijeti neposredna opasnost. Stranka koja organizira skupove zajedno sa savezom Pegida, koji otvoreno zastupa netrpeljivost prema strancima, u stvari se udružuje s desnim radikalima.

Nadgledanje jedna stranke od strane Ureda za zaštitu ustava je krajnji instrument s kojim raspolaže pravna država - prije nego se krene u zabranu neke političke organizacije. Taj se instrument može koristiti kada postoji opravdana sumnja da neka udruga ili neka stranka planira i provodi djela protivna ustavu.

Svjedočanstva insajdera

Radikalizacija AfD-a nije nova pojava, jednako kao što nije nov niti zahtjev da se stranku nadgleda. Na opasan razvoj Alternative za Njemačku ne upozoravaju samo iz Socijaldemokratske stranke, stranke Zelenih i djelomice iz Kršćansko-demokratske unije. I neki članovi samog AfD-a okreću upravo iz tog razloga toj stranci leđa.

Najpoznatiji među njima su ranija šefica stranke Frauke Petry, ranija glasnogovornica unutarstranačke grupe "Kršćani unutar AfD-a" Anette Schultner te Franziska Schreiber. Ova donedavna predsjednica omladinske organizacije AfD-a u Saskoj u svojoj upravo objavljenoj knjizi "Inside AfD. Izvještaj jedne bivše članice" upozorava na sve veći utjecaj desnonacionalnog krila stranke okupljenog oko Björna Höckea.

AfD je već odavno skinuo masku građanske stranke. Brojne verbalne provokacije imaju za cilj ne samo uzdrmati pravnu državu u njezinim temeljima i izvrći je ruglu. Njezini članovi i pristaše na perfidan način sudjeluju u relativiranju nacističkih zločina. To je pokazao i nedavni skandal oko posjeta grupe pristaša AfD-a nekadašnjem nacističkom koncentracijskom logoru u Oranienburgu. Tijekom posjeta oni su nijekali zločine kao i postojanje plinskih komora, na što je vodstvo memorijalnog centra prekinulo vođeni posjet i grupu izbacilo pred vrata.

Seehofer ostaje u fotelji

Čini se da je bavarski Ured za zaštitu ustava korak dalje u svojoj analizi potencijalne opasnosti od donedavnog predsjednika bavarske pokrajinske vlade i sadašnjeg saveznog ministra unutarnjih poslova Horsta Seehofera. Od ožujka ove godine Ured nadgleda pojedine čelnike AfD-a. Odgovornima za zaštitu ustava u oči je upala njihova povezanost s desničarskom scenom tzv. "Građana Reicha" (Oni smatraju da je Njemačka još uvijek područje koje su zaposjele savezničke velesile, odnosno "administrativna konstrukcija". Za njih su još uvijek na snazi granice Njemačkog Reicha iz 1937. - koje uključuju i dijelove današnje Poljske i Češke).

Ali čini se da ono što važi za Bavarsku ne mora nužno važiti i za Njemačku - barem to tako vidi Seehofer. Ni nakon događaja u Chemnitzu on ne smatra da su se stekle "pretpostavke za opće nadgledanje AfD-a", stoji u njegovom priopćenju. A ni svoj prigovor iz veljače 2016., kako je politika savezne vlade prema izbjeglicama dovela do "vladavine neprava", Seehofer nije povukao - na veliku radost AfD-a.

A kako "vladavina neprava" doista izgleda, to je Seehofer mogao vidjeti baš u Chemnitzu. Ali nije. A baš bi ministar unutarnjih poslova trebao biti prvi član vlade koji brani pravnu državu. Da parafraziramo riječi ministra vanjskih poslova Heika Maasa: i Seehofer bi morao "ustati iz fotelje".

Krajnje je vrijeme da mi svi zajedno ustanemo u obranu demokracije od njezinih neprijatelja. Tko god ide na ulicu kako bi se zalagao za demokratska prava, treba podršku. A tko propagira mržnju i netrpeljivost, njemu demokratska država mora jasno pokazati gdje su granice. Jer pravo na slobodno izražavanje mišljenja ne uključuje pravo na ukidanje demokracije.