Deficitarne demokracije - nasljeđe prošlosti

Ponovno se jedna članica Europske unije nalazi na meti kritika Europske komisije. Kao što je prije nekoliko mjeseci to bio slučaj s politikom mađarskog predsjednika vlade Viktora Orbana, tako je sada neuobičajeno izravnim riječima predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso kritizirao vladu Victora Ponte u Rumunjskoj. "Načela pravne države i neovisnost pravosuđa su u Rumunjskoj ugroženi", rekao je Barosso na predstavljanju najnovijeg Izvještaja o napretku te zemlje. "Događaji u Rumunjskoj su ozbiljno poljuljali naše povjerenje u tu zemlju", zaključio je predsjednik Komisije, a sličnu je ocjenu dobila i Bugarska. U izvještaju o napretku te zemlje se također navodi da ranije zacrtani ciljevi poput formiranja modernog pravosuđa ili borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala ni izdaleka nisu ostvareni. I već se širom Europe govori o manjkavim ili defektnim demokracijama u rubnim zemljama EU-a.

Jedan od razloga za to Wolfgang Höpken, profesor za povijest jugoistočne Europe na sveučilištu u Leipzigu, vidi u pomanjkanju demokratskog iskustva u ranijim komunističkim zemljama. U njima ni prije dolaska različitih komunističkih i socijalističkih režima na vlast nije postojao funkcionirajući demokratski sustav, a tijekom vladavine komunista je nepovjerenje u državne institucije samo još poraslo. Uz to su se te zemlje, napominje Höpken, nakon pada socijalizma našle pred povijesno jedinstvenim izazovom: one su istovremeno morale reformirati kako svoje društveno uređenje, tako i gospodarski sustav. "To je za ta društva predstavljalo veliki izazov i veliko opterećenje. Ako je netko očekivao da će one odmah razviti besprijekorno funkcionirajuću demokraciju, to je bilo vrlo naivno", smatra Höpken.

Politički protivnici kao neprijatelji

U praksi to znači da političke elite koje su na vlasti pokušavaju zadržati svoju poziciju. One se pritom formalno kreću u okvirima Ustava, ali ne djeluju u njegovom duhu. Različitim se trikovima i lukavstvima pokušava potkopati sustav nezavisnog pravosuđa, ograničavaju se nadležnosti ustavnog suda ili se zaobilazi načelo međusobne kontrole različitih državnih instanci i institucija.

"U pozadini takvog djelovanja je temeljni stav da je moj politički protivnik u stvari moj neprijatelj protiv kojeg se treba boriti svim raspoloživim sredstavima", smatra Franz-Lothar Altmann, profesor za međunarodne odnose Sveučilišta u Bukureštu. "Ono što nedostaje je kultura političke rasprave, parlamentarna kultura ophođenja s političkim neistomišljenicima", objašnjava Altmann. Sličnu situaciju kakvu sada imamo u Mađarskoj i Rumunjskoj prije nekoliko smo godina imali i u Poljskoj kada su tamo zemljom upravljala braća Jaroslaw i Lech Kaczynski", napominje Altmann. Po njegovom mišljenju se tu radi o nasljeđu komunističke prošlosti: "Tada je postojalo samo jedno mišljenje koje je bilo dozvoljeno - mišljenje partije."

Dvostruki aršini?

To je jedan od razloga zbog kojih je Europska unija uvela monitoring Rumunjske i Bugarske. Budući da se kod primanja tih zemalja u članstvo EU-a prešutno prihvatila činjenica da one ne ispunjavaju u potpunosti stroge kriterije za ulazak u EU, one su stavljene pod prismotru stručnjaka koji nadgledaju napredak u izgradnji modernog pravosuđa te borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Ti promatrači u svojim redovnim izvještajima informiraju Europsku komisiju o stanju.

U zemljama koje su "na promatranju" se međutim često prigovara da je ta kritika jednostrana. Tako se jedna mađarska novina pita: "Zašto Buxelles kažnjava samo istočne Europljane?" U kritiziranim zemljama je opći dojam da se EU miješa u njihove unutarnje poslove u mjeri u kojoj to ne čini kada je riječ o zapadnim članicama. Kao primjeri se onda rado navode napadi na pravosuđe u Italiji za vrijeme Berlusconija, protjerivanje Roma iz Francuske u vrijeme Sarkozya ili utjecaj desnog populista Geerta Wildersa na vladu u Nizozemskoj.

I povjesničar Wolfgang Höpken upozorava da Zapad ne bi smio nastupati arogantno kao sveznalica, djelomice i zbog toga što "suviše često i u zapadnim demokracijama dolazi do neugodnih ispada". Ali uza sve sličnosti postoje i velike razlike. Jedna od najvažnijih je osjećaj koji se primjerice ima sada u Rumunjskoj - da se tu "u okviru borbe za vlast između premijera Ponte i predsjednika Basescua pokušavaju promijeniti demokratske strukture u zemlji." To, na primjer, u Nizozemskoj nije slučaj - bez obzira na svu opravdanu kritiku politike Geerta Wildersa.

Društva koja još uče

S obzirom na loše ocjene koje je Europska komisija dala i Rumunjskoj i Bugarskoj ponovmo se pokreće rasprava o tome jesu li te dvije zemlje prerano primljene u članstvo EU. Franz-Lothar Altmann dozvoljava da je to moguće: "Možda smo tada bili previše naivni i prebrzi. To se vidi i u tome što je motivacija za provođenje reformi nakon učlanjenja znatno pala."

Na umu treba međutim imati da se radi o mladim demokratskim društvima, napominje Altmann, te da proces njihove transformacije još uvijek nije okončan. "Europska komisija može monitoringom, javnom kritikom i prijetnjom sankcijama utjecati na pravac i intenzitet društvenih promjena", smatra i Wolfgang Höpken. To se, dodaje Höpken, vidi i u činjenici da su i Viktor Orban u Mađarskoj i Victor Ponta u Rumunjskoj neke odluke koje je Bruxelles posebno kritizirao povukli. A i u Bugarskoj ima ohrabrujućih pomaka u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. To je ohrabrujući razvoj i potvrda svima koji smatraju da se tu radi o društvima koja su spremna učiti i koja se nalaze na putu da postanu moderno funkcionirajuće demokracije.

Autor: Zoran Arbutina

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić