Nestali u BiH: Potraga bez kraja
30. august 2017Novinar Nino Ćatić je uz pomoć radio-amatera svoj posljednji izvještaj iz Srebrenice poslao u julu 1995. godine. „Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu...“, kazao je Nino u posljednjem javljanju iz ovog grada. Sa hiljadama svojih sugrađana 11. jula krenuo je iz Srebrenice prema Tuzli. Ranjen je u blizini mjesta Buljine i od tada mu se gubi svaki trag.
Nino Ćatić je jedan od desetina hiljada ljudi koji su nestali u ratu u BiH (1992-1995). Njegova majka Hajra Ćatić danas ima samo jednu želju. „Voljela bih pronaći barem jednu njegovu kost, da ga mogu ukopati i obilježiti mu mezar“, kaže Hajra. „I ne samo ja, nego i mnoge druge porodice čiji su najdraži nestali u proteklom ratu. Samo mi iz Srebrenice tragamo za više od hiljadu nestalih“, ističe naša sagovornica.
"Ostavili su ga ispod jednog drveta"
Do nje su, kako tvrdi, stizale mnoge informacije o tome šta se događalo na putu iz Srebrenice prema Tuzli. „Nosili su ga nakon što je ranjen... Kada su mu dali da pije vode, vidjeli su kako voda i krv teku iz rane na njegovom stomaku. Ljudi koji su bili s njim pričali su mi da su ga nosili dok je davao znakove života, i da su ga potom ostavili ispod jednog drveta. Čovjek koji ga je nosio garantovao je da bi mogao naći mjesto gdje su ga ostavili. Poslije smo pretraživali taj teren. Išla sam na to mjesto, ulazili smo i u minska polja, ali ništa nismo našli. Dio tog terena naknadno je deminiran, ali ni to nije pomoglo. Pokušavali smo i preko Instituta za nestale osobe BiH, ali tamo su tri struje i svako na svoju stranu vuče“, priča Hajra Ćatić.
Ramo Kurspahić je iz sela Koritnik, kod Višegrada. „Stradali su mi otac, majka, brat, snaha, troje djece od brata. Djeca su imala 10, 11 i 12 godina. Almir, Vahid i Aida. Stradali su u Pionirskoj ulici 1992. godine, a ni danas nikoga nismo našli, nikakvih tragova nema, ni kostiju niti bilo čega drugog. Pitao sam komšije Srbe gdje su, ima li ikakvih ostataka, niko mi ništa nije htio reći. A svi znaju šta se dogodilo kobnog 14. juna 1992. godine u živoj lomači u Pionirskoj ulici. Ovo je treća generacija Kurspahića koja je stradala u četničkim zločinima. Svaka kuća u selu Koritnik je stradala", kaže Ramo.
Pronađeno 70 posto od 31.500 nestalih u BiH
On se, ipak, nada da će saznati bilo kakve informacije o nestalim članovima svoje porodice, barem o njihovim posmrtnim ostacima. „Meni je sedamdeseta godina, ali još se nadam da će se pronaći bilo šta, bilo kakav trag. Makar posmrtni ostaci, da ih mogu ukopati, da im mogu otići na mezar. Nadam se da će neki od komšija koji znaju gdje su posmrtni ostaci smoći snage, da će savjest proraditi i da će reći gdje su kosti naših najdražih“, kaže Ramo Kurspahić. Za ove zločine pred Haškim sudom osuđeni su Sredoje i Milan Lukić. Ramo kaže da to jeste „neka satisfakcija", ali da mrtve ništa ne može vratiti.
Desetine hiljada ljudi nestalo je tokom rata u BiH. Relevantne podatke o nestalim u ovoj zemlji iznosi Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP - International Commission on Missing Persons). Na zvaničnoj internet stranici ICMP-a navodi se da je više od 100.000 ljudi izgubilo život tokom troipogodišnjeg sukoba u BiH. Od tog broja, oko 31.500 osoba je nestalo. To je, kako se navodi, rezultat ubistava, mučenja, vojnih opreracija, etničkog čišćenja i drugih kršenja ljudskih prava i kriminala protiv čovječnosti koji su često vršeni nad civilima u BiH.
„Uprkos administrativnim ograničenjima jedne kompleksne strukture vlasti i sistematskih napora određenih stranaka da se spriječi pronalaženje i identifikacija tijela, oko 70 posto osoba koje su prijavljene nestalim usljed rata, su pronađene. Niti jedna druga država nakon sukoba nije dostigla tako visok nivo rješenih predmeta nestalih osoba kao BiH“, navodi ICMP.