Da li u Srebrenici ima bosanskog jezika?

„Ne znam da li se uopšte radi o bojkotu jer meni još niko nije došao kazati da su nečim nezadovoljni“, kaže Dragi Jovanović, direktor Prve osnovne škole u Srebrenici i dodaje: „vidim roditelji daju izjave u medijma, pominju tužbu protiv mene i ministra ali još ni jedna formalna ili neformalna grupa roditelja nije došla sa mnom da razgovara. Nije tačno kako mediji javljaju, da je samo srebrenička škola dobila obavještenje o jeziku, već su to od ministra dobile sve škole u RS i tako svi postupaju“.

Na naše pitanje kako se naziv jezika do sada upisivao kao bosanski, a sada to više ne može, Dragi Jovanović odgovara: „ Početkom školske godine kada smo mi uskladili naziv ovog jezika sa nastavnim planom i programom RS, odnosno sa Ustavom, ministar je pokazao dobru volju i meni usmeno dao saglasnost da pišemo naziv `bosanski jezik`, a onda je uslijedila presuda Ustavnog suda BiH. Ja samo postupam po obavještenju Ministarstva jer sam to dužan i obavezan“.

Bošnjačka djeca su većina osnovaca u Srebrenici

Na pitanje je li tačno da bošnjačka djeca čine većinu, čak više od 60% od oko 420 učenika njegove škole, Jovanović odgovara potvrdno. On naglašava da nacionalnu grupu predmeta izučavaju po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona što smatra najvišim standardom ostvarivanja ljudskih prava jer tako imaju sve kao i djeca u Federaciji BiH.

Potvrđuje da u tu grupu predmeta spada i bosanski jezik i kad pitamo zašto se onda i ne zove tako, nema odgovora: „Ja se zaista ne želim baviti špekulacijama kako se gdje taj jezik zove, nisam ni stručnjak za lingvistiku da o tome raspravljam jer to je stvar viših instanci koje mogu u ovom problemu naći rješenje, ako to žele. Mi ćemo ispoštovati svaku odluku koju donesu i ja ne želim više tu priču komantarisati. Želim samo da svi moji učenici odu sretni i zadovoljni na raspust. Ja nisam u mogućnosti ništa više da uradim“, kaže direktor Jovanović.

Alija Tabaković, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica jedan je od roditelja čija djeca bojkotuju nastavu: „Ovo je sprovođenje smjernica i politike Srpske akademije nauka i umjetnosti da sve što podsjeća na Bosnu i Hercegovinu ili se zove Bosnom i bosanskim, da to treba spriječiti u ovom dijelu BiH koji se zove Republika Srpska. Može to u krajnjem slučaju, da bude i malo politikanstva, da se nadmudruju ko će biti veći Srbin, da li opozicija ili pozicija, a sve na uštrb Bošnjaka u RS-u“, kaže Tabaković.

Na naše pitanje šta se to promijenilo u odnosu na dosadašnji period, Tabaković odgovara: „Jednostavno nisu imali drugog rješenja. I u drugim opštinama RS-a je ista ili slična situacija sa brojem učenika bošnjačke nacionalnosti kao npr. u Bratuncu, Zvorniku, Janji, Bijeljini, Kozarcu, Prijedoru itd. i ljudi su počeli postavljati pitanja, kako to može u Srebrenici, a ne može ovdje. Tako je Srebrenica postala kolateralna šteta ili žrtva nemoći srpskih vlasti da daju adekvatne odgovore na ta pitanja Bošnjaka“, kaže Tabaković.

On negira navode Dragog Jovanovića, sa početka priče da nije upoznat sa bojkotom nastave: „Direktor neka izlista pozive na koje se nije javljao kad smo ga uporno zvali da razgovaramo sa njim, a u krajnjem slučaju on je taj koji je nastavnom osoblju saopštio spornu odluku za koju je znao da će izazvati revolt. I da ništa nije znao morao je reagovati i zapitati se zašto mu na nastavu ne dolazi 90 posto učenika. Najmanje što može uraditi zbog djece, na kojima zarađuje platu direktora, je da podnese ostavku, ako ne želi da bude član ekipe koja diskriminira bošnjačku djecu“.

Mirsad Mujić, predstavnik roditelja u Savjetu škole kaže da je ovo isključivo političko pitanje: „Mi smo još 2012. godine na sastanku sa prethodnim ministrom Antonom Kasipovićem dogovorili da imamo bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta. Sad to neko mijenja, a svi znamo da se Ustav RS-a nije mijenjao u posljednje četiri godine. Na ovo smo direktora upozorili još na polugodištu kada nije dozvolio da se djeci podjele đačke knjižice. Tada je obećao da će sve biti riješeno i evo očito je da nas je prevario“, kaže Mujić.

Momčilo Cvjetinović je Direktor SŠC Srebrenica, profesor srpsko-hrvatskog jezika sada samo srpskog, opštinski odbornik i Predsjednik lokalnog SDS-a. Kaže da je ovo sve ispolitizirano, da problem nije sa bosanskim jezikom već sa ljudima koji ne razumiju jezička pravila i ne znaju genezu razvoja određenog jezika.

On tvrdi da je naziv bosanski jezik nepravilna izvedenica koja po jezičkim pravilima ne može postojati: „Od Bošnjaci može biti bošnjački, a ne bosanski. Puno je nepravilnosti oko jezika kojeg neki zovu bosanski, a po jezičkim pravilima on može biti eventualno bošnjački, iako to po istim pravilima ne može ni biti izdvojeni dio koji se posmatra kao zaseban jezik. Ako pogledamo istorijat vidimo da postoji srpski jezik i varijante. Hrvati su prije zgrabili svoju varijantu i ozvaničili je, a sada ova druga varijanta i treća koja se zove crnogorski jezik su samo natruhe ili grubo rečeno ruglo srpskom jeziku“, isključiv je Cvjetinović.

Politički problem

Bošnjačka djeca su većina osnovaca u Srebrenici. Načelnik Srebrenice Ćamil Duraković nema dileme: „Ovo je isklučivo politički problem. Obzirom da se u ovoj zemlji presude i pravni akti tumače na različite načine što je žalosno. Tako se i ovdje Ministar parcijalno poziva na presudu Ustavnog suda BiH odnosno samo na njen prvi dio u kojem se odbija apelacija na službeni naziv jezika u Ustavu RS-a iako suština presude govori kako svaki narod ima pravo zvati svoj jezik onako kako to želi. Instrukcija ministarstva govori nešto sasvim suprotno. Ni Ustav u svom članu ne definira naziv jezika nego kaže službeni jezici su jezik srpskog, jezik hrvatskog i jezik bošnjačkog naroda, a narodi svoj jezik zovu onako kako žele. Ovo je politika i očito je neko u ovom momentu u izbornoj godini želi sebi pribrati određene političke poene zbog kojih će nažalost najviše ispaštati djeca“.

Na pitanje je li Srebrenica opet mjesto oko koje treba, po ko zna koji put pred izbore„ podsjetiti BH narode da su posvađani, Ćamil Duraković kaže: „ja sam davno govorio da su u ovoj zemlji političke prirode takve da i kad nemamo problem mi ga izmislimo, napravimo i onda kao nešto rješavamo. U ovom slučaju znamo ko je uzrok, ko je kreirao problem i ko će snositi posljedice. To je isključivo ovo ministarstvo i ministar Malešević koji će biti krivično gonjen za kršenje Ustava RS-a, a i presude Ustavnog suda kada ona bude konačna. Mi ćemo poduzeti sve mjere da se i pravno borimo protiv ovakvog grubog oblika diskriminacije nad našom djecom. Tako ćemo krivično goniti nastavnike, direktora, ministra i sve one koji su izvršili nelegalan čin upisivanja različitih informacija iz dnevnika u svjedočanstva i đačke knjižice. Biće tu krivičnog gonjenje, a biće i ovaj demokratski način izražavanja nezadovoljstva kroz bojkot nastave pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Ukoliko ministar želi taj problem imaće ga“, završava Duraković.