Da li su izbjeglice kriminalnije od Nijemaca?

Prije dvije sedmice je u Bonnu silovana 23. godišnja. osoba za koju se sumnja da je silovatelj je tražilac azila iz Gane. Takvi incidenti zajedno sa masovnim seksualnim napadima na žene u novogodišnjoj noći u Kelnu 2015. godine, povod su da se u medijima, ali i kod običnih građana, posumnja da je posljedica povećanog broja kriminaliteta u Njemačkoj sve veći broj izbjeglica koje dolaze u ovu zemlju. Da li je zaista tako?

Povećan broj kaznenih djela čiji su počinioci izbjeglice

U posljednjem izvještaju o kriminalitetu i useljavanju, Savezni ured za borbu protiv kriminala (BKA) govori o useljenicima i opisuje ih kao tražioce azila, zaštićene osobe, osobe koje su dobile azil, osobe koje su dio izbjegličkog kontingenta ili žrtve građanskih ratova ili osobama koje nemaju pravo na boravak u Njemačkoj.

Prema navodima BKA, samo prošle godine je registrovano skoro 300.000 slučajeva u kojim je uhapšen najmanje jedan useljenik zbog sumnje da je počinio krivično djelo. Iako je 2016. godine smanjen broj kaznenih djela, broj krivičnih dijela koja su počinili useljenici je znatno povećan.

„Teško je uspostaviti direktnu vezu između izbjeglica i povećanja krivičnih dijela", kaže kriminolog i bivši ministar pravosuđa njemačke savezne zemlje Donja Saksonija Christian Pfeiffer. Ponašanje izbjeglica često zavisi od njihovih šansi na ostanak u Njemačkoj. Zbog toga su neke grupe veoma ranjive na krivična djela.

"To su naprimjer Sjeveroafrikanci koji odmah po dolasku u Njemačku primjećuju da nemaju šansi da ostanu", kaže Pfeiffer. „Često su frustrirani i ljuti i ponašaju se onako kako smo imali priliku vidjeti u novogodišnjoj noći u Kelnu". Ti ljudi su često pod velikim pritiskom da ostanu u Njemačkoj i zarađuju novac, bilo radeći na ilegalan način ili kroz kaznena djela", kaže Pfeiffer.

Pravi razlog za povećanje

Pfeiffer kaže da studija pokazuje da izbjeglice iz Iraka i Sirije čine manje krivičnih dijela jer ne žele da im to ugrozi šanse za dobijanjem prava na boravak. Odbijeni zahtjev za azil znači da nemaju pravo na kurs njemačkog jezika ili integracije. „Dakle, tu se javlja jedna vrsta klasnog društva među izbjeglicama: jedni imaju dobre šanse, a drugi ne", objašnjava Pfeiffer.

Prema rezultatima jedne studije koja je objavljena 2010. godine, skoro 70 posto stanovništva u Njemačkoj je starije od 30 godina. Najveći dio izbjeglica koje su 2015. godine došle u Njemačku je starosne dobi između 14 i 30 godina. Dakle, ispod prosjeka. Pfeiffer navodi da je to normalna starosna dob za činjenje krivičnig djela. „Jedna manja grupa je ekstremno opasna u svim dijelovima svijeta, a to su mladi između 14 i 30 godina. Oni su izvršioci 70 posto od ukupnog broja kaznenih djela".

Starosna i spolna struktura

Pfeiffer ističe i da 37 posto ukupnog broja izbjeglica čine muškarci. To je jedan od razloga za povećan broj kriminalnih djela koja čine useljenici. „ To objašnjava zašto je među 100 Nijemaca stopa kriminala niža nego među 100 izbjeglica. Ovdje su ljudi stariji i udio žena je izuzetno velik", kaže Pfeiffer. Među ovim činjenicama se nalazi i razlog što je prijavljeno više seksualnih napada.

Strani i domaći

Postoji opasnost da veza između izbjeglica i kriminala dovede do "racial profilinga", dakle potjere na osnovu etničkih kriterija, izgleda ili imena? O tome je raspravljano početkom godine kada je policija u Kelnu podnijela izvještaj o više stotina migranata iz Sjeverne Afrike koji su se agresivno ponašali na Glavnoj željezničkoj stanici u Kelnu. Policija je imala skoro sve pod kontrolom i jedan dio osoba izdvojila od ostatka mase ljudi. Godinu dana prije su na istom mjestu u novogodišnjoj noći 2015. godine navodno sjevernoafrički migranti seksualno uznemiravali i opljačkali više stotina žena.

Za Pfeiffera je jasno da nema „"racial profilinga". To nije bila namjera. „Policija mora poduzeti određene mjere prema osumnjičenim i naravno registrovati činjenicu da te osobe pripadaju grupi ljudi koji se nalaze u ozbiljnoj kriznoj situaciji."

Prema navodima kriminologa Pfeiffera činjenice govore same za sebe. „Izbjeglice nisu lošiji ljudi, ali su u socijalnim strukturama drugačije pozicionirani. Policijske statistike samo pokazuju ono što prijavljuju drugi ljudi. Veoma malo toga potiče iz vlastitih zapažanja policije", kaže Pfeiffer. Mora se napomenuti da su pritužbe na strance generalno češće nego pritužbe na domicilno stanovništvo. „Ako Moritz napadne Maxa, šanse da se to pojavi u izvještaju policije su 19 posto. Međutim, ako Mehmed napadne Maxa, onda je vjerovatnoća 29 posto", kaže Pfeiffer.