Da li je to ta nova Evropa?

Poljski migranti sve češće rade u Njemačkoj. Kao radnici na gradilištu, spremačice, berači špargli. Svaki povratak kući pada im teško. Otuđenost od porodice i loši radni uslovi kod kuće često ih tjeraju u pohode izvan zemlje. Ipak, kako god su odlučili, da odu ili da ostanu, nije lako.

Janusz Tutasz kašlje i trlja ramena kao da se nikad neće moći ugrijati. Mračna hotelska soba u predgrađu Varšave je uvijek hladna, čak i u maju. Kada se vrati sa gradilišta, Janusz još malo podigne ovratnik svog vunenog pulovera. Gospodin Tutasz traži novu sobu, sa grijanjem. Ali mora biti jeftina. Trenutno plaća 10 zlota dnevno, odnosno oko 2,5 eura. Više i nema, jer je sve izgubio.

Nikad nije bilo dovoljno novaca. Čak ni dok je radio u Njemačkoj i ženi mjesečno slao nešto. Kada bi se vratio kući, osjećao se kao stranac. Stalno je bilo nešto novo: nova mikrovalna peć, nova odjeća... „Moja žena nije znala da barata sa novcem“, žali se gospodin Tutasz. Za nekoliko nedjelja će se razvesti. Ženi je prepustio stan.

„Možda ću sebi pucati u glavu!“

Od 1991. radio je na 16 njemačkih gradilišta. Ponekad je od žene i kćeri bio odvojen šest, a ponekad devet mjeseci. Jedni drugima su postali strani. Mnoge porodice i veze pate zbog "radne migracije". Radnici koji rade, recimo, u Njemačkoj svoje partnere ili djecu viđaju tek povremeno.

Tek od maja 2011. poljski migranti će moći raditi na njemačkom tržištu bez ikakvih ograničenja. Tada će se radni migranti iz istočnoeuropskih država nesmetano prijavljivati za poslove, kao što to već godinama čine u Velikoj Britaniji ili Irskoj.

Možda je Janusz Tutasz išao često korak ispred ostalih. Njegova ljubav nije izdržala. Njegov život je trenutno u potpunom haosu. Sa 57 godina skroz je razočaran životom: „Možda ću sebi pucati u glavu“, sa uzdahom kaže Tutasz. Trenutno radi na jednom gradilištu u predgrađu Varšave.

Nijemci plaćaju malo, Poljaci još manje

U Varšavi dnevno zaradi između 10 i 15 zlota, odnosno 2,5 i 4 eura. U zapadnoj Njemačkoj minimalna plata u građevinarstvu je 12,5 eura po satu. Ali Tutasz može samo sanjati o minimalnoj plati. Mnoge kolege su zadovoljni ako dobiju i polovicu. „Radimo deset sati dnevno, ali umjesto 125 dobijamo 60 eura. To je tako“.

To je još uvijek više nego što zarađuje u Varšavi. Tutasz razmišlja da opet ode u inostranstvo. Ipak, srce traži nešto drugo. Uz to su i uslovi stravični. „Nas osmorica stanujemo u jednoj sobi. Da li to ta nova Europa?“

FAZ / I. Ivanović

Odg. urednik: S. Tanović