Da ili ne: Milioner Merz na čelu CDU-a?
21. novembar 2018
S jednog dobro plaćenog i utjecajnog mjesta u privredi preći na neku političku funkciju i obrnuto: U mnogim zemljama svijeta je to uobičajena praksa. U Sjedinjenim Državama se ta okretna vrata između politike, banaka i privrede rado koriste. "SAD su uvijek bile društvo u kojem se naglašavalo načelo konkurencije i u kojem je uspjeh u poslu primjer za druge", objašnjava istoričar iz Mainza Andreas Rödder u razgovoru za DW. Veliki ugled uspješni poduzetnici imaju i u Aziji ili nekim zemljama istočne Europe. Tu ostvarena karijera važi za dokaz uspjeha i stručnosti i često je dobra preporuka za političku karijeru.
U Njemačkoj je to sasvim drugačije. Tu većina stanovništva odbija ispreplitanje i preklapanje političke i privredne moći. Prošireno je uvjerenje da država i njeni predstavnici trebaju biti nezavisni od interesa i utjecaja privrede. "U funkcionirajućoj tržišnoj privredi bi država morala imati ulogu nezavisnog suca, a tržišna se utakmica ne bi smjela narušavati dominirajućom ulogom jednog od takmičara", smatra zastupnik Zelenih u saveznom parlamentu Bundestagu Gerhard Schick.
Bogatstvo kao problem
Takav stav Nijemaca je istorijski utemeljen. Nakon kraja Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj je uvedena tzv. socijalna tržišna privreda. "Njemačka je zemlja koju s jedne strane karakterizira poštovanje prema državnim strukturama, a s druge načelo socijalne države", kaže Rödder. "Tu se uspješnog poduzetnika ili bogataša ne vidi toliko kao primjer koji treba slijediti, već više kao problem."
To je na svojoj koži osjetio i Friedrich Merz, koji želi naslijediti Angelu Merkel i preuzeti mjesto predsjedavajućeg Demohrišćanske unije (CDU), a po mogućnosti jednog dana i mjesto kancelara. Pitanja novinara o svom bogatstvu on je najprije dugo eskivirao da bi nedavno priznao da je njegova zarada iznosila oko milion eura godišnje. Ta je izjava s jedne strane izazvala brojne reakcije zbog same sume, ali još i više zbog toga što je Merz usprkos toga sebe smjestio u "viši srednji sloj". Takvo pozicioniranje mu je naravno potrebno za političku karijeru, s jedne strane zato jer se CDU i dalje smatra narodnom strankom a s druge jer ona samu sebe pozicionira u politički centar, pa joj je to i izborni slogan: "Die Mitte".
Odlično plaćeni lobist globalnog kapitala
U pokušajima da se opravda Merz je rekao kako je od roditelja naslijedio vrline poput marljivosti, radišnosti, discipline i pristojnosti, a uz to je dodao i da bez obzira na svoje bogatstvo on zna kako žive normalni ljudi. Upravo to mu međutim spočitavaju socijaldemokrati. Predsjednica pokrajinske vlade u Mecklenburg-Vorpommernu Manuela Schwesig je istakla da Merz sa svojim primanjima ne spada ni u kakav srednji sloj, budući da većina ljudi u zemlji živi sa manje od 2.000 eura mjesečno. U Njemačkoj, rekla je Schlwesig u jednom televizijskom talk-showu, sve više ljudi ima osjećaj da im stalno neko uzima novac iz džepa, dok "veliki" rade što hoće.
No kada se radi o Merzu, nije ni jedini, a ni najveći problem stanje njegovog bankovnog računa. Problem je prije svega njegova karijera lobiste financijske industrije. Još 2006., dok je bio zastupnik u Parlamentu, Merz je sjedio u nadzornim i upravnim odborima različitih firmi. Tada je čak tužbom podnesenom Ustavnom sudu pokušao spriječiti zakon po kojem parlamentarni zastupnici moraju objaviti listu svojih drugih privrednih aktivnosti i primanja.
Danas je ovaj 63-godišnjak, osim što je savjetnik i član kontrolnih i upravnih gremija različitih međunarodnih firmi i banaka, i predsjednik nadzornog odbora njemačke filijale najvećeg svjetskog investicijskog konzorcija Blackrock. Taj konzorcij ima suvlasničke udjele u preko 17.000 firmi širom svijeta, a imovina kojom upravlja iznosi 6.440 milijardi američkih dolara. Velik dio tog bogatstva je Blackrock stekao tokom velike financijske krize i danas se ubraja u velike svjetske "banke u sjeni".
Veze i poznanstva
Friedrich Merz je za Blackrock počeo raditi prije dvije godine, ali ne zbog svog znanja u oblasti upravljanja imovinom i investicijama, već prije svega zbog svojih političkih kontakata i veza. On dakle radi kao tipični lobist.
Merz je doduše najavio da će se, ukoliko bude izabran na funkciju predsjednika CDU, povući sa svojih pozicija u privredi, ali sada se mnogi u Njemačkoj pitaju, može li se samo tako, preko noći, promijeniti uloga. Dosada se on kao predsjednik Nadzornog odbora Blackrocka morao brinuti za interese firme, a kao političar bi se morao zalagati za interese građana. Merz je uvjeren da to nije problem: "Ja sam u svojim odlukama nezavisan i u stanju sam donositi političke odluke neovisno o poslu koji sam ranije obavljao."
Prelazak iz politike u privredu i obratno u Njemačkoj naravno nije zabranjeno, ali i tu postoji određena regulativa. Od 2015. godine na snazi je zakon o tzv. prelaznom razdoblju. Ministri i visoki državni tajnici moraju najmanje godinu dana pauzirati prije nego što nakon okončanja političke karijere preuzmu neku funkciju u privredi. Za određene "senzibilne" situacije to se razdoblje može produžiti i na 18 mjeseci.
Sadašnju relativnu odvojenost ta dva područja - politike i privrede - povjesničar Andreas Rödder ne smatra idealnim rješenjem. "To da mi imamo jednu političku kastu koja je velikim dijelom odvojena od društva i drugih zanimanja, nije dobro. Za reprezentativnu demokraciju bi to moglo postati ozbiljan problem."