Crna Gora: Čekajući pozivnicu za NATO

Prema istraživanjima javnog mnijenja koja su, za potrebe Vlade, agencije Ipsos Stratedžik marketing i Damar uradile u junu, većina građana (između 41 i 47 odsto) na referendumu bi podržala pridruživanje NATO-u. Protiv je, u zavisnosti od agencije, između 39 i 41 odsto, dok ostatak nema stav. Drugačije rezultate dalo je poslednje ispitivanje javnog mnijenja Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Centar je u julu, mjesec dana nakon Vladinih istraživanjima, objavio da bi većina ipak glasala protiv članstva, 37,3 odsto naspram 36,6 odsto onih koji bi glasali za.

Iako ohrabren činjenicom da sva istraživanja, bez obzira na razlike u rezultatima, pokazuju trend rasta podrške javnosti, Aleksandar Dedović iz NVO Alfa centar nije zadovoljan. „Ide se u takvu krajnost da je po rezultatima istraživanja veoma lako pretpostaviti ko je naručilac – ne istraživanja, već – rezultata. U društvu kratke pameti i izbegavanja izvlačenja pouka, moguće je plasirati sve vrste informacija i dezinformacija bez trunke odgovornosti“, rezignirano navodi Dedović, koji je među prvima kroz Alfa centar počeo da zagovara članstvo Crne Gore u Alijansi.

Duboko podijeljeno društvo

No koje god istraživanje bilo najpribližnije stvarnom raspoloženju, jasno je da po pitanju članstva u NATO-u postoji duboka podijeljenost u crnogorskom društvu. „Trenutno je odnos prema globalnim političkim zbivanjima opredjeljujući za značajan broj građana kada su NATO integracije u pitanju“, kaže Milica Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT), koji se takođe zalaže za ulazak u NATO. On rast podrške zove „racionalnim odgovorom na dilemu“ i dodaje da dio onih koji odbijaju članstvo „svoj stav bazira i na sećanju na intervenciju NATO-a 1999.“

Crna Gora je društvo koje traži podjele, voli da se dijeli i ostaje podijeljeno, smatra Dedović. „Tvrdim da se kod nas prvo formira stav, a potom iznalaze argumenti kako bi se taj stav odbranio. Iako su inicijatori podjela željeli da definišu oponente kao siromašne, neobrazovane, žene, Srbe, rusofile, crkvu, opoziciju i mlade, poslije osam godina kakve-takve debate, možemo se uvjeriti da nijedna kategorizacija nije primjenjiva. Očigledno da ni svi birači vladajućeg DPS-a nemaju afirmativan stav prema članstvu u Alijansi“, navodi Dedović.

Marko Milačić ispred Pokreta za neutralnost, koji se oštro protivi pridruživanju NATO-a, tvrdi da je za podjele kriva vlast, koja na taj način opstaje: „Oni nas sistemski putem zvanične propagande dijele i to nije ekskluzivitet pitanja NATO integracija. Razmimoilaženja su trenutno vidljivija jer se približava datum odluke o (ne)dolasku pozivnice, pa su režimski i pararežimski punktovi, te medijske filijale vlasti, na specijalnom zadatku da se javnost ubijedi u navodne prednosti NATO“, uvjeren je Milačić.

Sve će biti jasnije u decembru

Podjele i kontradiktorna istraživanja dočekala su generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga, koji je sinoć stigao u Crnu Goru. Tu je, kako sam kaže u intervjuu za Javni servis, da provjeri napredak države, na osnovu čega će krajem godine države članice NATO jednoglasno odlučiti da li je Crna Gora zaslužila poziv za članstvo. „Neke države još nisu iznijele stav o odluci koja će biti donesena u decembru. Sjedinjene Države su iskazale pozitivan stav, naglašavajući ipak da je za podršku neophodno da CG nastavi sa reformama“, naveo je Stoltenberg.

I kada je riječ o posjeti najvišeg funkcionera vojnog saveza mišljenja su podijeljena. Oni koji su ionako za ulazak u NATO nadaju se da će posjeta dati odlučujući zamah. Tako Milica Kovačević kaže da će biti „interesantno za praćenje i analizu da li poseta ima i svoju svrhu u kampanji za NATO, odnosno da li će uticati na rast podrške“. Ona vjeruje da postoje velike šanse za poziv u NATO do kraja godine.

Marko Milačić, sa druge strane, poručuje da Stoltenberg nije dobrodošao u Crnu Goru i da narod ne zanima da li će pozivnica stići ili ne. „Riječ je o prvom čovjeku organizacije koja je prije samo 11 dana u Kunduzu u Avganistanu brutalno bombardovala bolnicu prilikom čega su ubijena 22 civila, među kojima nekoliko žena i djece.“

Iako se obje strane pozivaju na „narod“, slabi su izgledi da će građani na kraju imati priliku da na referendumu kažu šta misle. Iako opozicija traži plebiscit, dvodecenijski prvi čovjek republike Milo Đukanović misli da nema potrebe za izjašnjavanjem građana.