Crna Gora: populistička utrka na parlamentarnim izborima

Građani Crne Gore glasat će 11. lipnja na izvanrednim parlamentarnim izborima, čime će zaokružiti jedinstven ciklus od čak tri izborna procesa za manje od devet mjeseci. Kao i na lokalnim u listopadu prošle, te predsjedničkim u travnju ove godine, i na lipanjskim izborima očekuje se relativna pobjeda Pokreta Europa sad (PES), koji je na vlasti u glavnom gradu Podgorici, dok je njihov kandidat Jakov Milatović nedavno postao novi predsjednik Crne Gore.

U izbornoj utrci je čak 15 izbornih lista, ali očekuje se da će se samo polovica njih naći u novom parlamentu. Prema anketama, nakon Europe sad koju predvodi Milojko Spajić i koja bi mogla osvojiti trećinu ukupnog broja glasova, nalazi se koalicija Zajedno okupljena oko Demokratske partije socijalista (DPS), s Danijelom Živkovićem na čelu. DPS je dominirao crnogorskom politikom 30 godina, ali je poraz njegovog dugogodišnjeg lidera Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima potvrdio novu političku realnost koja je započeta prije tri godine gubitkom vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima.

Treće mjesto mogla bi osvojiti koalicija Demokrata Alekse Bečića i URE aktualnog premijera Dritana Abazovića ,a četvrto koalicija prosrpskih stranaka Za budućnost Crne Gore (ZBCG), koju ovoga puta predvodi Milan Knežević.

Bez DPS-a i u novoj vladi

Politički analitičar Predrag Zenović smatra da Crna Gora ulazi u fazu tipičnog višestranačja koje će sa sobom donijeti i nužnost koalicijskih vlada. „Europa sad će biti stožer buduće koalicijske Vlade, ali bit će potrebna umješnost da se čitav proces iznese i formira stabilna vlast. Izvjesno je da u toj novoj konstelaciji vlasti neće biti DPS-a, jer će se sve stranke truditi da dodatno kapitaliziraju svoju anti-DPS poziciju“, kaže Zenović za DW. 

Politička novinarka lista Vijesti Biljana Matijašević ocjenjuje da je najrealniji scenarij da novu vladu formiraju PES, Demokrati i URA, i još neke stranke manjinskih naroda. „To pokazuju i istraživanja javnog mnijenja, a i kod građana se osjeća zasićenost desetljetnim politikama u kojima dominiraju identitetska i vjerska pitanja, dakle sve ono što dijeli građane. Oni također žele na političkoj sceni nove ljude kako bi im dali šansu da učine nešto po pitanju poboljšanja kvalitete života, duboko svjesni da životni standard nije ni blizu standarda većine država Europske unije“, kaže Matijašević za DW.

Ankete tako sugeriraju kako je matematički moguće da nakon ovih izbora prvi put u oporbi budu dvije do sada najjače političke snage: DPS i koalicija Za budućnost Crne Gore, koja je bila okosnica Demokratskog fronta (DF), najjačeg subjekta u dosadašnjoj parlamentarnoj većini.

Posljedice odlaska Đukanovića

„Odlaskom, barem formalnim, Mila Đukanovića s dužnosti lidera DPS-a i predsjednika države, ta stranka dodatno je oslabila što je, izgleda, utjecalo i na DF, čije je političko djelovanje bilo fokusirano na borbu protiv Đukanovićevog režima“, smatra Matijašević. „Sada već bivši DF malo što ima za ponuditi biračima. Oni se u kampanji uglavnom drže priče o Kosovu, a to je tema koja sve manje interesira birače, jer su i tvrdi srpski nacionalisti sada svjesni da Crna Gora nema nikakvog utjecaja na događanja na Kosovu."

Matijašević ujedno očekuje da će i DPS postići mnogo slabiji rezultat nego na prethodnim parlamentarnim izborima. „Jedan broj birača godinama je glasao za DPS samo zbog Đukanovića i oni se sada teško mire s činjenicom da Đukanović ne vodi glavnu riječ u državi, tako da će, razočarani, ostati kod kuće", procjenjuje novinarka Vijesti.

Zenović s druge strane podsjeća da je Đukanović imao važnu političku i državničku ulogu kao oličenje stabilokratskog režima i adrese na koju je od 1997. godine Zapad uvijek mogao računati kao na jamca stabilnosti. „Zapadni partneri će odlaskom Đukanovića tražiti novog aktera koji ima legitimnost i nedvosmislenu zapadnu orijentaciju. Đukanović je zasigurno bio najveći adut DPS-a, ali istovremeno i netko tko mu je oduzeo koalicijski kapacitet politikom podjela i identitetskog zaoštravanja. Vjerujem da će njegov odlazak donijeti pad DPS-u na ovim izborima, ali smatram da su unutarstranačke reforme, dugoročno gledano, šansa za tu stranku", vjeruje Zenović.

On dodaje da prema strankama bivšeg DF-a i dalje postoje rezerve zapadnih država, čiji „meki“ utjecaj na formiranje vlasti nije zanemariv. „Koalicijska vlada bez ta dva politička subjekta bila bi tzv. ’koalicija minimalne pobjede', pod uvjetom da to izborni rezultat omogući. Ali bi ta Vlada morala imati druge jake kohezijske elemente da bi ostala trajna i dala rezultate“, smatra Zenović. 

Stranke obećavaju „brda i doline“

Kampanja za ove izbore se većim dijelom prvi put odmakla od identitetskih tema i u njoj uglavnom dominiraju često megalomanska obećanja vodećih stranaka koje najavljuju gospodarski procvat, daljnje podizanje plaća, mirovina i socijalnih davanja, nove velike investicije i infrastrukturne projekte.

Zenovića kampanja podsjeća na tržišnu utakmicu sa senzacionalnim obećanjima. „Kao što nije bilo dobro naglašavati identitetske priče, posebno kada su isključujuće, tako ni klijentelistički model obećanja, neutemeljen na stvarnosti, može uvesti državu i društvo u razdoblje neizvjesnosti i krize. Trebamo čuti i kako, a ne samo što se planira, da bismo znali koliko je to realno i uvjerljivo. U suprotnom, sve može postati populistička utrka, koju po pravilu na kraju plate građani“, upozorava Zenović.

Da je kampanja populistička slaže se i Matijašević. „Stranke obećavaju, a kako će to ispuniti, razmišljat će kad budu na vlasti. S obzirom na to da su lideri PES-a, dok su bili ministri u Vladi, proveli povećanje plaća građanima, u velikoj su prednosti, jer su jedno obećanje već ispunili. Ostalim strankama je preostalo da krenu istim putem i obećaju povećanja plaća, mirovina i socijalnih davanja. Što se tiče rasta prosječne plaće, to će regulirati tržište, jer će nedostatak, prije svega sezonske radne snage, dovesti do rasta plaća. Za ostala obećanja morat će se osigurati izvori financiranja, a ja još ne vidim da je netko iznio detaljan plan kako će to učiniti“, dodaje Matijašević.

Može li nova Vlada biti stabilna?

Očekivanja Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država su da Crna Gora nakon izbora konačno dobije stabilnu Vladu koja bi ubrzala europski put i nastavila reforme. No, česte svađe u vlasti u protekle tri godine nalažu oprez, jer bi i novu Vladu mogli formirati isti političari.

„Prioritet buduće Vlade trebali bi biti gospodarska stabilnost i dobivanje završnih mjerila za poglavlja 23 i 24, na putu ka EU. Očekujem da, nakon što se podijele resori, Vlada bude stabilna i da će u Skupštini postojati dvotrećinska većina za rješavanja ključnih pitanja kao što su imenovanja u pravosuđu i izborna reforma“, vjeruje Matijašević.

Zenović zaključuje da prioriteti buduće Vlade moraju biti reforma svih segmenata državne uprave, odlučna borba protiv korupcije i kriminala i ubrzanje procesa europskih integracija. „Građani na te procese čekaju desetljećima i smatram da su protokom vremena te 'Augijeve štale' naše stvarnosti sve zapuštenije, a odgovornost novih elita i čitave zajednice utoliko veća“, zaključuje Zenović.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu