Cipras to radi drugačije

Kad se pobjednik parlamentarnih izbora Aleksis Cipras uselio u premijersku rezidenciju, požalio se da su prethodnici ponijeli čak i toalet-papir. To je izazvalo buru smijeha u javnosti, ali može da posluži kao simbol potpunog odsustva kontinuiteta u grčkoj politici.

U prvom govoru pred parlamentom, Cipras je najavio da će sve raditi potpuno drukčije u odnosu na prethodnika, konzervativca Antonisa Samarasa. Novi, lijevo orijentisani premijer zemlje koja je bankrotirala, najavio je i mjere pomoći siromašnijim slojevima, proglasivši da je dosadašnji međunarodni program pomoći – propao. Osim toga, rekao je da je na vidiku New Deal između Grčke i Evropske unije.

U prvom planu Ciprasove prezentacije vladinih namjera bila je „humanitarna kriza“ u zemlji, velika nezaposlenost, recesija i povećanje dugova uprkos međunarodnoj pomoći. Cipras je odaslao niz signala i zemlji i inostranstvu. Njegova najava prodaje skupih ministarskih automobila i jednog od tri premijerova aviona, djeluju u Grčkoj koja je u dubokoj krizi, kao nagovještaj pravednije politike. Uskoro će siromašnima biti dijeljena hrana, biće im omogućena besplatna električna energija, protivustavna otpuštanja će biti suspendovana, minimalni dohodak će se povećati.

Manje konkretnih najava za evropske partnere

Borba protiv korupcije i utaje poreza sigurno će naići na odobravanje u Briselu i Berlinu. No, u slučaju Grčke više nisu dovoljne plemenite namjere. Sve vlade su, od izbijanja krize prije pet godina, gromoglasno najavljivale suzbijanje nepotizma i korupcije, ali su rezultati bili mršavi. Pod Ciprasom će se zakomplikovati odnos prema glavnim instrumentima dosadašnjih finansijskih paketa pomoći. Ljevica smatra da je privatizacija „rasprodaja javnih bogatstava“, a smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru se vidi kao povećanje nezaposlenosti.

Mada Ciprasova vlada hoće da ponovo pregovara sa međunarodnim finansijerima, ona trenutno nema puno toga da ponudi. Evropska unija očekuje da Atina u najkraćem mogućem roku zatraži produžetak finansijskog programa pomoći koji ističe krajem februara. Cipras je tu mogućnost isključio, sa argumentom koji razoružava: Grčka ne može da podnese zahtjev za produžetak katastrofalne politike štednje. On prije očekuje program koji bi premostio period do ljeta. Cipras izgleda vjeruje da bi se do tada moglo pronaći generalno rješenje za grčku prezaduženost.

U potrazi za kvadraturom kruga

U ovom trenutku izgleda da postoje nepremostive razlike između Grčke i finansijera, Ipak, politika uvijek iznova izmisli neku „kvadraturu kruga“. Mada u međuvremenu iz Evropske unije stižu signali da bi evro mogao da preboli istupanje Grčke iz evrozone, ipak je vjerovatniji scenario da do takvog konačnog raskida Grčke i njenih partnera neće doći. Za razliku od Grčke, Evropska unija ima politički kontinuitet. Koliko bi vrijedila evrozona ako ne bi bila u stanju da izbavi najslabijeg člana? Dakle, Atina će narednih dana morati da pristane na kompromise. Ali, na njih će morati da pristane i ostatak evrozone.

Ne smije se smetnuti sa uma da problemi strukture evrozone nisu nastali u Grčkoj, već su uzroci u povezivanju potpuno različitih nacionalnih ekonomija jednom valutom. Ta greška u strukturi neće biti uklonjena ni ako Grčka zadrži evro, ni ako odustane od njega. Njemačka, kao najvažnija zemlja evrozone, morala bi da ima varijabilniji koncept pomoći saniranja slabog juga. Tamo je potreban miks politike štednje, reformi, ali i investicija i programa protiv nezaposlenosti. Ukoliko se nastavi odvajanje južnih zemalja od prosperitetne zone, to će dovesti do eksplozivnih previranja. Lijevi savez Siriza nije jedini produkt odsustva ravnoteže unutar evrozone. Najnovije ankete pokazuju da će još ove godine doći kraj klasičnom dvopartijskom sistemu u Španiji, jer bi pobjedu mogao odnijeti lijevi savez Podemos.