Szenen einer Fraktions-Ehe

Ko želi malo podgrijati atmosferu ide na Facebook. Ruprecht Polenz je to nedavno upravo učinio. "Poslovnica CDU-a traži nekretnine za ured u Muenchenu", napisao je on. "Po mogućnosti u blizini bavarskog Parlamenta", dodao je bivši generalni tajnik CDU-a. Upad u zonu CSU-a? Sve je naravno bila glupost. No imala je učinak.

Vjerovatno još nikada u svojoj dugoj zajedničkoj istoriji dvije sestrinske kršćanske stranke se nisu toliko sukobile - i to već posljednju godinu dana. Sukob argumenata se odvija u pitanju izbjeglica: Između "Wir schaffen das" (Uspjet ćemo"), što kaže Angela Merkel i "Wir aendern das" (Promijenit ćemo to), što je tenor CSU-a.

Zbog toga se fantazira o okončanju suradnje dviju stranaka u parlamentu. Treba li CSU, koji na izbore izlazi samo u Bavarskoj, uskoro nastupati širom zemlje? Ili: Treba li CDU, koji u Bavarskoj politički apstinira, ući u ovu saveznu zemlju? Planova kao što su ovi već je bilo.

"Čovjek nikad neće biti kancelar"

Politolog Oskar Niedermayer govori o jednoj od najvećih kriza koje su obje stranke ikada imale. Na isti način to vidi i Markus Soeder, bavarski ministar financija i potencijalni nasljednik Seehofera. I to godinu dana uoči parlamentarnih izbora.

Čini se da više ništa nije isključeno. Je li dakle moguća samostalna predizborna kampanja, uključujući i vlastiti program i kandidata za kancelara? Sve je moguće. Prema anketama 45 posto ispitanih smatra da je dobro ako bi se CSU mogao birati širom Njemačke. Na takvom kursu konfrontacije CDU i CSU su posljednji put biti prije 40 godina.

Bilo je to 19. novembra 1976. godine kada je sljedeća vijest odjeknula kao bomba: CSU je na Kongresu održanom u Wildbad Kreuthu donio odluku o okončanju suradnje sa CDU. Bio je to vrhunac vladavine Franza Josefa Straussa. Šef CSU-a je godinama vodio djelomice žestok duela sa Helmutom Kohlom, šefom CDU-a.

Obojica su patila zbog gubitka vlasti na saveznom nivou. Svako od njih je smatrao da je bolji kandidat za kancelara od onog drugog. Od 1969. godine su na vlasti u zemlji bili socijaldemokrati - prvo Willy Brandt, a onda Helmut Schmidt. Samo sedmicu dana nakon legendarne odluke o odvajanju od CDU Bavarac je u tajno snimljenom razgovoru nazvao Kohla "totalno nesposobnim" i još poslije toga prorekao kako "taj čovjek nikada neće postati kancelar". Time je potpuno promašio.

Debelo naplaćeno popuštanje

Tri sedmice je bijesnio rat između sestrinskih stranaka. 12. decembra je CSU zvanično povukao svoju odluku. Što su pak debelo naplatili. Posebna autonomija CSU-a unutar Kluba poslanika CDU/CSU u Bundestagu je ojačana i od tada ova stranka ima pravo veta u važnim političkim pitanjima.

U konačnici se tada radilo o pitanju moći. Unija - sa Helmutom Kohlom kao kandidatom za kancelara - je 1976. izgubila na parlamentarnim izborima. Frustracija zbog toga se mogla posebice osjetiti kod CSU-a. Strauss, a ne Kohl, je tako 1980. godine smio biti Schmidtov protivnik - ali i on je izgubio.

Šta je tada pokrenulo CSU na popuštanje? Helmut Kohl je, nakon odluke o prekidu suradnje, zaprijetio mlađoj sestrinskoj stranci da će sa CDU-om umarširati u Bavarsku. To je djelovalo.

Podružnica CDU-a u Bavarskoj bi, tako glase procjene, CSU nanijela velike štete u vlastitom području. Prije svega u velikim gradovima i u protestantskom regionu Franačke bi CSU izgubio puno glasova. Bio bi to hendikep koji bi se mogao kompenzirati time da bi CSU mogao izaći na izbore u cijeloj zemlji. A to važi i danas.

Nasuprot tome CDU zna šta on u manjoj sestri iz Bavarske ima na saveznom nivou u političkom smislu. Jer CDU profitira od jačine CSU-a u Bavarskoj. Ni jedna druga stranka nije tako često osvajala apsolutnu većinu na izborima kao CSU. To je politički kapital koji je Uniji na izborima na saveznom nivou pomogao više puta. CSU je vezivala i vezuje desničarske konzervativce za Uniju - u najmanju ruku u Bavarskoj.

Desno od Unije: AfD

Upravo ta spoznaja je, u novim političkim okolnostima dovela do nemira u redovima Unije - prije svega na strani CSU-a. Alternativa za Njemačku je stranka, koja postiže uspjehe, a koja je nedvosmisleno pozicionirana desnije od Unije.

Stara Straussova formula, da desno od Unije može biti još samo zid, trenutno više ne vrijedi. To je jedan od razloga zašto CSU kada je riječ o politici prema izbjeglicama, nastupa drugačije od kancelarke Merkel. Merkelova svojom politikom otvorenih granica klasični birački potencijal tjera na desni obod, tako glasi prigovor iz Muenchena.

Činjenica je da Unija mjesecima gubi birače koji se priklanjaju Alternativi za Njemačku. Nasuproti tome šef CSU-a Horst Seehofer među pristalicama Alternative za Njemačku uživa izrazito veće povjerenje nego predsjednica Alternative za Njemačku Frauke Petry. Ipak kancelarka ne želi ništa znati o gornjoj granici za izbjeglice što Seehofer od prije skoro godinu dana ultimativno zahtijeva. Ipak njemačko pravo na azil je individualno što je sigurno razlog zašto kancelarka odbija ograničavanje broja izbjeglica. Sestrinske stranke u Uniji ostaju posvađane, ali i zajedno - do daljnjeg.