Zajedno u parlamentu, odvojeno u izbornoj trci
20. juni 2018Urednik njemačkog satiričnog lista „Titanic" je preko lažnog twitter profila lansirao vijest da Hrišćansko-socijalna unija Bavarske (CSU) raskida uniju sa Kršćansko-demokratskom unijom Njemačke (CDU).
Ova vijest je bila fake. Ali, ipak je uspjela uzbuditi neke novinare i pobrinuti se čak i za blago opterećenje deviznog tečaja.
Šta je to Zajednica poslaničkih klubova?
Partije koje su nezavisne jedna od druge, ali istovremeno dijele slične političke ciljeve, imaju mogućnost da u parlamentu formiraju Zajednicu poslaničkih klubova. Međutim, tu ipak postoje zakonska ograničenja: Poslovnik Bundestaga predviđa da političari različitih partija mogu formirati Zajednicu poslaničkih klubova, ukoliko te partije zbog istih političkih ciljeva „jedna drugoj nisu konkurencija u bilo kojoj saveznoj zemlji".
Poznati primjer za to je saradnja političkih partija CDU i CSU, koje još od 1949. godine zajedno formiraju Klub poslanika Unije. To funkcioniše po principu: Ja ne skitam po tvojoj bašti, a ni ti po mojoj. Što znači sljedeće: CSU nastupa kao regionalna partija samo u Bavarskoj za vrijeme saveznih izbora, a CDU nastupa samostalno u svim drugim saveznim zemljama.
Do 1969. godine Bundestag je morao odobravati Zajednicu poslaničkih klubova na početku svakog izbornog perioda. Ali, ova obaveza je ukinuta 1969. godine na zahtjev stranaka Unije.
Osim ovog primjera, bilo je još nekoliko kratkoročnih Zajednica poslaničkih klubova za vrijeme njemačkog ujedinjenja - u Bundestagu i u berlinskom Zastupničkom domu. Na lokalnom nivou nedavno je također bilo nekoliko ovakvih klubova poslanika.
Klub poslanika Unije - uvijek srce i duša?
Ne. Nikako. Uvijek iznova se gunđa zbog uigrane saradnje Unije.
Legendarni događaj je „Kreutherska odluka o prekidu" iz novembra 1976. godine. Tada je u bavarskom Wildbad Kreuthu, tadašnji CSU šef Franz Josef Strauß - do danas nešto kao mitska figura Hrišćansko-socijalne unije - raskinuo Zajednicu poslaničkih klubova sa sestrinskom partijom u Bundestagu.
Razlog za to je da je Unija bila inferiornija na izborima u odnosu na SPD, vođen od strane kancelara Helmuta Schmidta. Strauß je u stvari želio pokazati šefu CDU-a Helmutu Kohlu, koji je vodio opoziciju u Bundestagu, te etablirati CSU kao četvrtu partiju - pored SPD-a, CDU-a i FDP-a.
Strauß i Kohl – oni su bili slično okrenuti jedno prema drugome, koliko i Merkel i Seehofer. Oboje su trebali jedno drugom, ali u isto vrijeme se nisu poštovali.
Na tadašnju „odluku o raskidu" CDU je odregovala hladno i zaprijetila osnivanjem ogranka CDU u Bavarskoj. Dakle, ustanak CSU je završen nakon četiri sedmice. Ali „Kreuth" za tvrde CSU-ovce ostaje mit.
Kako se dogovara Zajednica poslaničkih klubova?
Nakon „Wildbad Kreutha" 1976. godine, sve je postalo formalnije. Od tada postoji „dogovor o nastavku postojanja Zajednice poslaničkih klubova između CDU i CSU".
Posljednja stavka od ukupno deset u dokumentu koji su potpisali šefovi stranaka Angela Merkel i Horst Seehofer na dan 26.9.2017., dva dana nakon saveznih izbora, tematizirano je pitanje odstupajućeg ponašanja CSU kada su u pitanju osnovna pitanja.
Tamo stoji: „Osnovne političke odluke Kluba poslanika CDU/CSU donose se samo u dogovoru između obje grupe. CSU grupa može samostalno da predstavlja mišljenje koje odstupa od većine poslaničkog kluba u pitanju od posebnog značaja u Bundestagu, ako nakon diskusije o tom pitanju u poslaničkom klubu, ona to traži".
Prema ovome, vrh CDU priznaje da bavarska sestrinska partija u Bundestagu, u skladu sa dogovorom u poslaničkom klubu, može glasati drugačije.