Bugari vode borbu protiv korumpiranog sistema vlasti

Nedavni sukob pred bugarskim parlamentom u Sofiji dao je demonstrantima i njihovim protestima novu dimenziju. Prolivanje krvi odavno je najavljeno. "Najprije mora poteći krv i mora biti polupano staklo da bi se nešto promijenilo“, cinična je rečenica, koju mnogi ponavljaju.

A šta tačno treba da se promijeni? To je pitanje na koje nema jasnog odgovora i koje je proteste odvelo u đavolji krug. Već 40 dana oni izlaze na ulice tražeći kraj korumpiranom sistemu. Za većinu u zemlji ovaj zahtjev je potpuno razumljiv jer nakon pada komunizma u Bugarskoj su na vlasti oligarhijske grupe i političari vođeni sitnosopstveničkim interesima. Sve partije i koalicije na vlasti služe uglavnom interesima velikih ekonomskih faktora kao što su banke i Holding-kompanije ali i - što je još gore - grupama u sjeni koje su potekle iz kriminalnih udruženja poput tzv. zaštitara, koje su s vremenom podijelili tržište i etablirale se kao moćni igrači.

U korumpirani sistem, koji žele da ukinu, spadaju i bivši saradnici bivše komunističke Službe državne bezbjednosti, koji još uvijek love u mutnom i kontrolišu krijumčarske kanale koji vode kroz Bugarsku. Na udaru je i korumpirano pravosuđe, u kojem državni tužioci i sudije ispunjavaju stranačko-političke direktive i naloge i dobijaju za to novac. Demonstranti kritikuju i nepravednu rapodjelu državnih koncesija i novca iz fondova EU, koji prečesto odlaze prijateljima političkih partija koje su na vlasti. Sve to nije samo na nivou "rekla-kazala", već postoji dokazi o tome u vidu protokola nastalih prisluškivanjem.

Bez političke alternative

Zar nemaju Bugari onda više nego dovoljno razloga da svrgnu postojeći sistem? Naravno da imaju. Ali najgore u svemu je što demonstranti nemaju političku alternativu, nikakvu političku partiju. Oni ne podržavaju nijednu drugu partiju i kategorično odbijaju da ih neko instrumentalizira.

Pored nekoliko opštih ciljeva, oni još nisu razradili katalog neophodnih mjera, koji bi važio za krizne sektore kao što su obrazovanje, zdravstvo ili energetski sektor. Nemaju mjere protiv ekonomske stagnacije. Oni političari i eksperti, koji podržavaju demonstrante, pokušavaju napraviti političku koaliciju, ali do sada sa malo rezultata.

Protesti su nekoherentni, čas klasično lijeve, čas klasično desne orjentacije. Sudeći po tome su zahtjevi za ostavkom vlade Plamena Orešarskog preuranjeni. Vlada sastavljena od socijalista i Partije bugarskih Turaka, koja je na vlast došla uz podršku ekstremnih nacionalista Ataka samo je drugorazredna epizoda u postkomunističkoj istoriji članice Evropske Unije - Bugarske.

I kada bi vlada dala ostavku, ni drugi prijevremeni izbori ništa ne bi promijenili. Jer, demonstranti nemaju vremena da se organizuju, niti politički niti izborno-tehnički. "Revolucija nastaje kada oni gore više ne mogu i ne znaju a oni dole više neće", govorio je svojevremeno Lenjin, sada omražen u gotovo cijelom bivšem istočnom bloku. Ali upravo tako se osjeća većina Bugara. Oni grozničavo traže izlaz iz svog đavoljeg kruga i stoga je eskalacija protesta i vladin odgovor na to logična posljedica. Ali do revolucije u Bugarskoj ipak neće doći.

Autor: Aleksandar Andreev
Odg. urednica: Jasmina Rose