Brzo i nemilosrdno protiv izbjeglica
29. august 2017Političku sezonu nakon duge ljetne stanke francuski predsjednik otvorio je u dvorištu Elizejske palače u Parizu, uz kavicu. Da tema nije toliko sumorna, moglo bi se čak pomisliti da je Emmanuel Macron pozvao njemačku kancelarku, talijanskog, španjolskog i libijskog premijera, kao i predsjednike Nigera i Čada, na idilično ćaskanje o najljepšim dojmovima s odmora. Ali, tog popodneva u Parizu razgovaralo se o sudbini stotina tisuća ljudi, migranata iz Afrike, koji su ili zaustavljeni u Libiji ili se iz svojih domovina spremaju krenuti prema Europi.
Novi francuski predsjednik zalaže se za brzu, odlučnu i učinkovitu primjenu nove europske izbjegličke politike. On se svojim sunarodnjacima želi predstaviti kao vješt političar, što bi trebalo popraviti loše ocjene koje dobiva u anketama. Njegovi gosti podržavaju planove da se glavna sredozemna ruta zatvori za migrante, da se ljudi po mogućnosti zadrže u Africi i da im se tamo objasni da su im male šanse za dobivanje azila, pa tako i za legalan boravak u Europi.
Recept koji daje rezultate
Europska unija je u tome sve nemilosrdnija, što izaziva zabrinutost zbog životnih uvjeta u Libiji i humanitarne situacije u sjevernoj Africi. Italija ne želi nastaviti primati ljude koji se kasnije ne raspoređuju po drugim europskim zemljama. Španjolska pazi da ne postane alternativna ruta za migrante. Njemačka kancelarka Merkel hoće spriječiti da izbjeglice iz Italije preko Alpa dođu do Njemačke. Na kraju krajeva, ona želi pobijediti na izborima koji se održavaju za nepuna četiri tjedna. Italija je sklopila sporazum s Libijom da libijska obalna straža vrati u Libiju migrante i izbjeglice koje uhvati u svojim teritorijalnim vodama.
Francuski predsjednik je još početkom ljeta neočekivano za isti stol pozvao dvojicu libijskih protivnika, premijera i pobunjeničkoga generala. Emmanuel Macron je čak obnovio staru ideju o takozvanim hot-spotovima za provjeru azila u Libiji, Nigeru i Čadu. Tabu više nisu ni veliki izbjeglički kampovi za afričke migrante na libijskoj obali ili južnoj granici. Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice UNHCR, kao i nevladine organizacije, mogu prosvjedovati koliko hoće – Europska unija odlučila je ograditi se.
Taj recept već daje rezultate. U srpnju je znatno manje migranata prelazilo preko mora nego mjesec dana ranije. Zastrašivanje funkcionira. Što se događa s ljudima u Libiji ili na njihovom putu iz Nigerije kroz pustinjske države, najvišim europskim političarima je potpuno svejedno. Ne zagledati se previše – to je moto Angele Merkel koja samo povremeno spomene da treba ukazati na zloupotrebe. Naravno da je Libija dužna pridržavati se zakona, opominje kancelarka. Međutim to nitko ne može, ali i neće provjeravati. Nova politika može istaknuti barem jedan uspjeh: krijumčarima ljudi je u velikoj mjeri poremećen posao.
Sastanak u Parizu doprinio je tome da se ojača kurs ograđivanja i da se dobije podrška tranzitnih zemalja Nigera i Čada. Te dvije zemlje trebale bi se pobrinuti da migranti i izbjeglice uopće i ne stignu do Libije. Pritom su to jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta, a politička kontrola tamošnjih elita vlasti je slaba. Uz odgovarajuću financijsku podršku moglo bi se računati na podršku predsjednika Čada i Nigera. Ni tamo moćnici EU-a ne žele vidjeti sve. Upozorenja UNHCR-a o opasnostima koje prijete migrantima ignoriraju se.
Onaj tko traži bolji život treba se vratiti
Sedamdeset posto doseljenika su ekonomski migranti, procjenjuju Ujedinjeni narodi. Njih nitko ne prisiljava da napuste svoju zemlju – to je argument koji se u njemačkoj predizbornoj kampanji ne čuje samo od desničarske Alternative za Njemačku (AfD). Borbena kancelarka može biti sigurna da slično misli većina birača.
Zaustavljanje u sjevernoj Africi ima niz prednosti za Europsku uniju: rasterećuje Italiju, ublažava spor o raspodjeli izbjeglica i migranata iz Italije i Grčke u ostale zemlje EU-a. Zatvaranje morskih granica omogućava da se u dogledno vrijeme ponovo ukinu granične kontrole unutar zone Schengena. To je također bio povod za spor unutar EU-a. Tvrđava Europa se u Parizu još više približila Africi. Macron, Merkel i kompanija to će slaviti kao pobjedu. Ali to bi mogao biti gorak poraz za brojne migrante.