Broj neonacističkih žrtava udvostručen

Brojni muškarci sjede skupa u dnevnoj sobi u Neuruppinu, gledaju filmove i piju pivo. Kasno navečer dolaze na ideju da "tuku beskućnike". Šta pod time misle pokazuju kratko nakon toga: zaista počinju tući jednog beskućnika. Prvo ga počinju tući "bokserom" po glavi, a onda po licu. Bacaju pivsku bocu na nenaoružanog beskućnika, više puta bodu nožem njegovo beživotno tijelo jer "beskućnici unakažavaju gradsku sliku Neuruppina i tu nisu poželjni", rekli su nekoliko mjeseci kasnije pred sudom. Nasumično odabrani i do smrti pretučeni beskućnik se zove Emil Wendland.

Mirko H., Matthias P. i Remo B. pripadaju skinheads-sceni u branderburškom Neuruppinu. Matthias P. je tokom policijskog saslušavanja naveo sljedeće: "Sam sebe ubrajam u desničarsku scenu jer imam zdrave desničarske stavove." I Ramo B. je u protokolu naveo da simpatizira sa desnom scenom. Mirko H. naprotiv nije želio biti povezan sa skinsima, ali smatra da su beskućnici "ogavni". Njihovi napadi na Emila Wendlanda ipak nisu od strane nadležnih vlasti kategorizirani kao desnoekstremistički motivirano političko kazneno djelo. Do sada.

Upadljive razlike

"Njihova motivacija je jasna: To su fantazije o čistoći o socijalnom darvinizmu (diskreditiranje i progon slabijih, op. red.). Tu se onda pronađe nepoželjna grupa protiv koje se djeluje. Mi to ocjenjujemo kao politički motivirano", kaže Christoph Kopke iz Moses Mendelssohn Centra za europsko-judejske studije (MMZ) u Postdamu. To da je ubistvo Emila Wendlanda i još 17 drugih krivičnih djela u Brandenburgu jasno bilo politički motivirano potvrđuje njegova studija urađena po narudžbi vlade njemačke savezne zemlje Brandenburg.

Ova studija otkriva očite razlike između zvanično navedenih podataka o žrtvama i navoda različitih medija i inicijativa civilnog društva. Organizacije kao što je Fondacija Antonio Stiftung navodi da su u proteklih 15 godina u Brandenburgu zabilježena 33 slučaja. Zvanično se govori samo o devet žrtava u Brandeburgu čiji su počinitelji osuđeni zbog politički-desničarsko motiviranih djela. Ova razlika je bila povod da Ministarstvo unutarnjih poslova Brandenburga naruči novu neovisnu analizu o motivima počinitelja.

"Ne može se uvijek govoriti o političko-desničarskom motivu iako su svi počinitelji desnoradikalni", objašnjava voditelj studije Kopke teškoće s kojima se susreo tokom svog rada. "Organizacije civilnog društva sumnjaju u desničarskoekstremnu pozadinu koja treba prikriti stvarno krivično djelo. U pojedinim slučajevima je teško odlučiti da li je krivično djelo zaista iz desnoekstremističnog uvjerenja ili pripada desnoekstremističkoj sceni."

U studiji se govori o 24 kaznena djela od 1990. godine. Rezultat studije je sljedeći: Broj desničarskih nasilnih djela je duplo veći nego što se pretpostavlja. "Policija je 90-ih godina do 2001. godine imala drugačiji sistem definiranja politički motiviranog kriminala. Tradicionalno je bilo riječi o zaštiti države, dakle o djelima koja su jasno politička i koja predstavljaju poruku", kaže Kopke. Danas se istrage vrte oko postupaka koji se mogu pojasniti političkom motivacijom. Ili oko slike neprijatelja, koji nije nužno politički, i koje ne predstavljaju primarno napad na cjelokupno društvo.

To se jasno može vidjeti u ubistvima beskućnika kao što je slučaj Emila Wendlanda. "Imamo niz ubistava koje ranije nismo posmatrali kao politički motivirana. Naravno tragalo se za počiniteljima i ako su bili nađeni oni su i osuđeni. Ali njihova motivacija nije shvaćena politički", kaže voditelj studije. "U stručnim diskusijama o desničarskom ekstremizmu problematika "socijalnog darvinizma" 90-ih godina nije igrala ulogu." Sveukupno se pogled na društvene fenomene promijenio i to se počelo ogledati i u poslu policije.

Otrgnut od zaborava

Ralf Melzer, ekspert za deničarski ekstremizam u Fondaciji Friedrich-Ebert rezultate dovodi u vezu sa deficitima u obrazovanju i senzibiliziranosti policije. "Riječ je o tome da se rasistički motivirani delikti prepoznaju kao takvi i da se od početka tako tretiraju kako policijski tako i pravno. Onda bi se i žrtve rjeđe osjećale da su neprimjereno tretirane."

Ministar unutarnjih poslova Karl-Heinz Schroeter je najavio da će u policijsku statistiku biti uvedeno novih devet slučajeva definiranih kao politički motivirani kriminal. "Neki opisi odvijanja kaznenog djela i danas još uvijek djeluju jezivo. Neki slučajevi, o kojima u javnosti skoro uopće više nisu poznati, bi mogli uskoro biti otrgnuti od zaborava", kaže Schroeter.

Dugogodišnji promatrači, koji su kritički orijentirani, poput Franka Jansena, novinara lista "Tageszeitung", koji je i ekspert za desničarski ekstremizam u Njemačkoj pohvalili su "da je ova provjera ogroman iskorak u provjeri stvarnog broja žrtava desničarskog terorizma širom zemlje. Nadam se da će se ovome priključiti i druge savezne zemlje."

Brandenburg kao pozitivan primjer

Od 1990. godine u Njemačkoj je ubijeno 65 ljudi iz desnoekstremističkih ili političko-desnih motiva, govore zvanični podaci njemačke vlade. Nevladine organizacije i angažirani pojedinci poput Franka Jansena ili Fondacije Amadeu Antonio govore o 152 do 184 žrtve.

I njemačka savezna zemlja Sachsen provjerava svoje podatke - naravno čine to interno Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo pravde. Devet slučajeva važe za sporne, tri od njih su naknadno kategorizirani kao političko-desničarski motivirani.

Istraživanje u Brandenburgu, koje je napravio eksterni institut, su izvanredna: Prvi put je jedna institucija vlasti izvukla konsenkvence iz toga da su ubistva, koje je počinila Organizacija nacional-socijalističko podzemlje, godinama ostala neprepoznata kao političko krivično djelo. Koliki je stvarni broj neotkrivenih ubistava sa desnoekstremističkom pozadinom ostati će otvoreno pitanje sve dok i druge njemačke savezne zemlje ne počnu slijediti primjer Brandenburga.

A i sam Brandenburg se nalazi na samom početku, smatra Christioph Kopke iz MMZ.