Bosna i Hercegovina sigurna zemlja?

Za građane Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije ubuduće će dobijanje azila u Njemačkoj biti nešto između Sizifovog posla i nemoguće misije. U birokratskom rječniku će ove države biti pridružene grupi sigurnih zemalja porijekla. Od kada bh. građanima ne treba viza za šengenski prostor, u Njemačkoj je na hiljade njih tražilo azilantski status, a tek je nekolicina uspjela da dokaže da je u ugrožena u BiH. Procenat odbijenih će svakako i dalje ostati ogroman, samo što sada ovdašnji organi mogu da odlučuju u ubrzanom postupku, a dokazivanje razloga za dobijanje azila postaće još teže.

Njemački ministar unutrašnjih poslova, Tomas de Mezijer nada se da će prijedlog koji je on formalno pripremio doprinijeti da Njemačka „postane manje atraktivna za ljude koji podnose zahtjev za azilom iz razloga koji nemaju veze sa pravom na azil. Ovim želimo da smanjimo broj tražilaca azila iz ovih zemalja“, rekao je jasno De Mezijer. On se osvrnuo i na praksu u Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Belgiji, koje su davno prešle na ubrzane postupke.

Rome niko ne progoni?

Zvanični Berlin obrazlaže ovaj zakon tvrdnjom da u Bosni i Hercegovini ali i u druge dvije zemlje ljudi nisu izloženi sistematskom progonu, mučenju, nasilju niti da sa građanima postupaju neljudski i ponižavajuće. Jasno je da se tu prije svega misli na Rome, koji čine ogromnu većinu potražilaca azila. Oni jesu doduše zapostavljeni i nemaju baš jednake šanse, ali nisu progonjeni, kažu predlagači zakona. Samo prošle godine je iz tri balkanske zemlje oko 20.000 ljudi tražilo azil u Nemačkoj, što je petina svih zahtjeva. Srbija je čak u mjesečnim izvještajima povremeno imala više tražilaca azila od Sirije i Avganistana.

Ubacivanjem neke zemlje u grupu sigurnih sprječava se ono što Nijemci zovu socijalnim turizmom, a Ivica Dačić zanimanjem lažnih azilanata. Naime, do sada su postupci često trajali duže od šest mjeseci, ponekad i više godina. Za to vrijeme, tražilac azila u Njemačkoj ima smještaj i ostale potrepštine. Sada će, nakon (negativne) odluke nadležnih, rok za žalbu biti svega sedam dana, što ne odlaže izbacivanje iz zemlje. Tu jedino pomaže intervencija suda – kao kada je prije neki dan Upravni sud u Štutgartu preinačio prvobitnu odluku Kancelarije za izbjeglice. Tako su dvojica Roma iz Srbije dobila izbjeglički status jer, prema viđenju nemačkog suda, njih u Srbiji mogu da čekaju krivični postupci zbog potražnje azila. To je, ocijenio je sud, veoma nalik progonu.

Nema sigurnih zemalja

Organizacije za pomoć izbjeglicama već dugo upozoravaju da je opasno paušalno kategorizovati države kao sigurne. To onda vodi i manje-više paušalnom odbijanju svih zahtjeva, smatraju u organizaciji Pro Azil. „Brojni međunarodni izvještaji opisuju stanje ljudskih prava u ove tri države kao zabrinjavajuće“, kaže Ginter Burkhart, direktor Pro Azila. „Tamo postoje teške povrede ljudskih prava, korupcija, napadi na slobodu medija i nefunkcionalno pravosuđe. Nasilje nad ženama i napadi na homoseksualce nisu rjetkost“, nabraja on. Njegova organizacija ističe da greška prilikom odlučivanja o izbjegličkom statusu može imati tragične posljedice jer se u tom slučaju tražilac azila prisilno vraća u zemlju porijekla gdje mu možda prijeti odmazda.

Protivnici ovakve odluke podsjećaju da je i sada 90 odsto zahtjeva iz Srbije, BiH i Makedonije obrađivano (i uglavnom odbijano) po ubrzanom postupku, što teško ostavlja vremena da se svaki slučaj detaljno provjeri. Očekivano, prijedlogu zakona se protivi parlamentarna opozicija, u kojoj su samo Ljevica i Zeleni. „Nijedna zemlja porijekla ne postaje zaista sigurna tako što je Njemačka vlada proglasi sigurnom“, rekla je ljevičarka Ula Jelpke. To što se gro zahtjeva za azil odbija ne znači da pojedini tražioci azila nisu ugroženi. Jelpke traži da se diskriminacija Roma (čak iako nema otvorenog progona) u ove tri zemlje konačno prizna kao legitiman osnov za dobijanje izbjegličkog statusa.

Bez obzira na kritike opozicije, nema nikakve sumnje da će prijedlog zakona biti i usvojen, s obzirom da su se o tome davno dogovorili koalicioni partneri – demohrišćani i socijaldemokrate.

Autor: Marsel Firstenau / Nemanja Rujević
Odgovorni urednik: Svetozar Savić