Bosna i Hercegovina između Zapada, Putina i Erdogana

"Prije nekoliko sedmica ponovo je bilo govora o ratu u Bosni i Hercegovini. Situacija u međuvremenu primirila ali baca svjetlo na i dalje napetu situaciju na južnim granicama Evrope.BiH, koja je u posljednjih 100 godina tri puta bila glavno poprište ubijanja u regionu, još uvijek je seizmograf za razvoj situacije na tom području. Uvijek se prvo na primjeru Bosne i Hercegovine vidi kada je na Balkanu kriza. A krize u ovom regionu su uvijek bile povezane sa konfliktima velikih sila. Na prelomnoj tačci - u Sarajevu se i danas najbolje pokazuju interesi međunarodnih aktera. Ovdje se ne ogledaju samo suprotnosti susjednih zemalja, Srbije i Hrvatske već i EU, Rusije, SAD - ali i islamskih sila: Turske, a u novije vrijeme i zalivskih zemalja poput Saudijske Arabije", piše Erih Ratfelder u berlinskom Tagescajtungu (taz).

"Miješanjem sa strane su podgrijani konflikti između tri tabora u BiH. Sada je to čak i mnogo lakše nego ranije s obzirom na pokušaj uništenja multinacionalnog i multireligioznog društva u ratu 90-ih godina prošlog stoljeća, nakon čega je uslijedila administrativna podjela zemlje na srpski dio republike i bošnjačko-hrvatsku federaciju. Srpski nacionalizam seže daleko u prošlost. OD XIX vijeka se želi stvaranje velike Srbije. Slično važi i za Hrvate. Nacionalisti iz oba tabora i danas osporavaju pravo na postojanje Bosni i Hercegovini i žele da ovladaju zemljom ili da je podijele između sebe. Samo Bošnjaci, muslimani", piše Ratfelder, "i jedan dio ljevičarskih nenacionalističkih struja i danas se čvrsto drže ideje o multinacionalnoj državi. Međutim, međunarodne sile su Dejtonskim sporazumom garantovale postojanje Bosne i Hercegovine, a sporazum se danas dovodi u pitanje. EU je istina u Solunu 2003. obećala svim zemljama Balkana da bi u dugoročnom periodu mogle da pristupe Uniji, ukoliko se budu razvijale demokratski kao pravne države. To je ulilo veliku nadu stanovništvu. Pravne države i demokratije bi stabilizovale region i time otvorile put pozitivnom ekonomskom razvoju. Međutim, sa krizom u EU i nedostatkom evropske vizije moglo bi sve da se nagne na drugu stranu. Tome još treba dodati i to da su se SAD zabavile same sobom.

Podrška muslimanskom stanovništvu

To je dovelo do političkog vakuuma u regionu i pojavu novih političkih igrača koji pokušavaju da na Balkanu ostvare svoje interese. Otkako je Vladimir Putin promijenio kurs u svojoj evropskoj politici, na Balkanu pokušava da pronađe saveznike kako bi spriječio politiku Zapada koja se odnosi na evropske integracije. Rusima je najvažnije pravoslavno stanovništvo. Tradicionalno velike simpatije prema Rusiji gaje narodi u Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori ali i u Grčkoj. Rusija ekonomski nastoji da stvori zavisnost od njenog gasa.  I ne samo da mnoge od tih zemalja zavise od ruskog gasa, u Srbiji i Republici Srpskoj je naftna industrija u ruskim rukama, a ruske banke pokušavaju da pokupuju kako zapadne tako i domaće banke. No, Putinu je tu ipak najvažniji politički uticaj. Dalju integraciju regiona u NATO savez, smatra on, bi trebalo spriječiti. Rusija obećava Srbiji i srpskom entitetu BiH podršku u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Referendum o odvajanju tog entiteta od BiH - što bi moglo da dovede i do rata - takođe nije nemoguć. Putin dakle potpaljuje situaciju.

No, posljednjih godina je i Turska postala aktivna. Predsjednik Redžep Tajip Erdogan je obećao podršku muslimanskom stanovništvu u BiH, Sandžaku, Kosovu, Makedoniji i Albaniji. U BiH je čak obećao i vojnu podršku! Njegova vizija obnove Osmanlijskog carstva je religiozno prožeta politička ofanziva, kojoj pak nedostaje ekonomska snaga. No, kada je riječ o uticaju na muslimansko stanovništvo Turci su dobili konkurenciju koja dolazi iz zalivskih zemalja i Saudijske Arabije. Emirati investiraju milijarde u ogromne tursitičke projekte u Sarajevskom kantonu, a mnogi Arapi, kao privatna lica, kupuju obradivu zemlju čak i u Hrvatskoj i Srbiji. Značajno je i to što Arapi pokušavaju da svoje fundamentalističko tumačenje islama nametnu, prije svega u Bosni i Hercegovini, koja tradicionalno gaji tolerantan i otvoren islam, koji je politički za zajednički život svih religioznih i nacionalnih grupa. Tako su i Turci i Arapi, uz pomoć novca, ostvarili uticaj na SDA koja se do sada zalagala za multietničku BiH. Turska i Emirati sa svojom religiozno obojenom politikom zahtiejvaju odvajanje Bošnjaka od drugih naroda, dakle podjelu BiH na tri etnonacionalistička i relgiozna nivoa. Oni tako podgrijavaju situaciju u regionu i daju legitimitet ruskoj politici. A Zapad? Evropa mora da prepozna opasnost, koja se ponovo stvara na Balkanu", zaključuje Erih Ratfelder u listu Tagescajtung.

Novi Sabor i nova vlada

Frankfurter algemajne cajtung piše o novoj hrvatskoj koaliciji: "Konzervativni HDZ, pod vođstvom Andreja Plenkovića, i građanski orijentisani Most dogovorili su se u Hrvatskoj o formiranju vladajuće koalicije. S obzirom da su za učešće u vladi izjasnili i mandatari seljačke partije HSS, Liste zagrebačkog gradonačelnika MIlana Bandića kao i poslanici nacionalnih manjina, Plenković može ovog ponedjeljka da predsjednici Kolind Grabar Kitarović, podnese zahtjev za formiranjem vlade sa potpisima 90 od 151 poslanika. Očekuje se da će ga predsjednica ovlastiti za formiranje kabineta. A Plenković želi da već u petak na konstituivnoj sjednici novog saziva Sabora predstavi i svoj novi kabinet."