Bosanski Schumacher iz Prnjavora

Zlatan iz Sarajeva je jedan od znatiželjnika u Baškim Vodama okupljenih oko nebičnog automobila - prave senzacije na Makarskoj rivijeri. “Kod nas ima svega”, dobacuje mu jedna žena uz smijeh aludirajući na neobičnost Bosne i Hercegovine.

Mišo Kuzmanović iz Prnjavora ima veliku auto-mehaničarsku radionu. Kaže da su mu brzina, buka i neobične sportske linije uvijek podizale adrenalin. “Kada sam gledao vožnju “Formule 1”, smanjenje brzine i onda ludi start nakon toga, srce mi je zalupalo i sebi sam rekao: Mišo, moraš ovo napraviti”, priča nam Mišo Kuzmanović.

Nepune dvije godine trebale su da ovaj atraktivni automobil izađe na cestu. Koštalo je mnogo novca, strpljenja, ponovljenih pokušaja.

“Vidite, u Njemačkoj, u nekoj renomiranoj tvornici za proizvodnju automobila radi nekoliko stotina inžinjera, vrhunskih stručnjaka, istraživača i konstruktora., a ja sam sve ovo napravio u svojoj radioni sa četrdesetak mašina. I kada otvorim vrata, srce mi zaigra, sam sebi nekad ne vjerujem kakav sam tehnički poduhvat napravio”, govori Mišo obasjavan blicevima turista kao da je na crvenom tepihu nekog filmskog festivala.

Automobil je replika bolida u popularnoj “Formuli 1”, ali ne pokreće ga sportski motor, to je više za dušu, za “kuliranje”, krenulo je spontano, a kako je posao na izradi odmicao, detalji su se izoštravali, jedan po jedan.

“Unutra je WV-ov box motor , Poršeova verzija sa dva karburatora, vozio sam ga 170 Km/h i to nije verzija iz koje viri samo kaciga, to je dvosjed iz kojeg vozač i suvozač vire do pojasa, podignut je na jastucima i u krivinama pruža veliki užitak”, objašnjava Mišo tehničke performanse i naglašava neke  razlike u odnosu na bolide kakve voze asovi Formule 1.

“Mjenjač je ručni, motor smješten pozadi, teži 1300 kilograma, volan je radi lakšeg ulaska pomjeren u stranu i ima rikverc. Automobil je nazvan “Faraon”.

Mišo nije sam

Posebna atrakcija je kada Mišina supruga Ljilja sjedi za upravljačem. Ona je bila i najveća podrška tokom cijelog projekta. “Ovo je sve veoma uzbudljivo I zanimljivo. Posebno kada vide ženu za volanom ovakvog automobila. Zajedno sa djecom bila sam glavna podrška. Miši sam rekla: super, kada praviš “Formulu” hajde ubaci još jedno sjedište, pa nemoj da se voziš sam, i tako smo isposlovali dvosjed”, priča Ljilja.

Dok razgovaram s Mišom, okupljeni znatiželjnici slušaju anegdote sa putovanja. “Išao sam u Poreč, i stanem na naplatnoj rampi “Lučko”. Pripremim novac, a radnik iz naplatne kućice veli : “Dvadeset šest godina radim na cesti i ništa slično nisam vidio, mogu li da se prekrižim?  Prekriži se, a onda pita “Mogu li da se slikam”?. Ima i kritičara, ali to su obično oni koji u životu ništa nisu stvorili. Ponekad žene šalju poljupce i dobacuju da li je slobodno zadnje sjedište”,  komentariše Mišo i upućuje smiješak supruzi Ljilji.

Pažnje ne nedostaje na graničnim prelazima, prilikom policijske kontrole, na svakom parkingu kao što je i ovaj na rivi, u centru Baških Voda… Automobil je vozio u Istri, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i svugdje - ista priča.

Ovaj kreativac priznaje da ga privlače neobične stvari. Tako želi napraviti mali hotel u obliku aviona. “Mislim da sam puno drugačiji, radim ono što drugi ne rade. Imam  djecu i planiram izgraditi jedan takav objekat u gradu gdje bi oni studirali. Tako mislim da bi mogli uz taj objekat i da finansiraju studij”, planira Mišo.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Mehmed Smajić