Bosanski odgovori na poruke s Kninske tvrđave
13. august 2020
I u BiH je pozdravljen govor hrvatskog premijera Andreja Plenkovića koji je na Kninskoj tvrđavi u povodu „Dana pobjede“ pozvao na poštivanje svih žrtava, uključujući srpske koje su stradale u operaciji „Oluja“, mada se zvaničnicima iz Republike Srpske (RS) nije se dopalo to što je u Kninu bio i član Samostalne demokratske srpske stranke i zamjenik hrvatskog premijera Boris Milošević. Komentari zvaničnika u RS-u gotovo su identični onima iz Beograda, da je Milošević svojim činom „legitimirao etničko čišćenje“ Srba.
Bošnjačke zvaničnike nije toliko zanimalo Miloševićevo prisustvo u Kninu, koliko činjenica da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović ordenje za jedinice HVO-a (Hrvatskog vijeća odbrane) uručio bjeguncu od pravde, optuženom za ratne zločine Zlatanu Miji Jeliću. „Odlikovanje je dao brigadi HVO-a i Specijalnoj jedinici Herceg-Bosne, i to nije sporno. Te jedinice su sudjelovale u akciji 'Oluja' po dogovoru Izetbegović-Tuđman (Splitski sporazum). Sporno je što je nagradu predao čovjeku koji je optužen za najteže ratne zločine, bjeguncu od pravde. Time je nanio štetu odnosima s BiH i Bošnjacima, štetu ličnom ugledu i ugledu Republike Hrvatske“, izjavio je predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović u intervjuu za RadioSarajevo.ba.
„Nepotrebna prašina“ zbog upravnika Heliodroma
Posebno su na Milanovića ogorčeni Bošnjaci iz Mostara gdje je, prema optužnici, osumnjičeni Jelić kriv za ubistvo i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika, a kao komandant Specijalne policije bio je nadležan i za upravljanje zloglasnim logorom „Heliodrom“. Dnevni Avaz prenosi reakciju ratnog gradonačelnika Mostara i direktora Centra za mir i multietničku saradnju Safeta Oručevića. „Milanović pokazuje da je nedorastao političar te da je srozao SDP (Socijaldemokratsku partiju) na nivo Jelića. Pokazuje se da su Milanović i Jelić isti...“, kazao je, između ostalog, Oručević.
Profesor Sociologije Slavo Kukić smatra da se u BiH nepotrebno „digla prašina“ zbog poteza Zorana Milanovića. „Moglo se, istini za volju, postupiti i mudrije no što je postupio Milanović. Pojačane tenzije u vezi s odlikovanjima brigadama HVO-a su me prisilile da još jednom iščitam Splitski sporazum iz 1995. godine i temeljem njega doista nema razloga nervozi iskazanoj u BiH. S druge strane, ako je razlog nervozi činjenica da je u ime Specijalne policije priznanje preuzeo general Jelić, bojim se da se i tu trči pred rudu, bez obzira što bih ja postupio drugačije no što je postupio Zoran Milanović. Jer, optužba ne znači i status ratnog zločinca. Prisjetimo se, uostalom, za ratne zločine je bio optužen i Naser Orić, pa je na sudu oslobođen krivice. Hoću reći, nije dobro ako ulogu suda preuzima čaršija“, kaže Kukić za Deutsche Welle.
Milanović „čovjek bez ideologije“ poput Lagumdžije, Dodika...
On napominje da Zoran Milanović danas puno više asocira na političare iz devedesetih godina i da mu se neće isplatiti koketiranje sa radikalnom desnicom. „Cijenu tog koketiranja je jednom, 2016. godine već platio, a nažalost, zbog njegova koketiranja i SDP. Platit će je, siguran sam, opet. Jer, za hrvatsko desno biračko tijelo on će uvijek biti sljedbenik komunističke ideologije bez obzira na to što je on, što se mene tiče, čovjek bez ideologije, klasični makijavelista poput Zlatka Lagumdžije, Milorada Dodika i sličnih“, zaključuje Kukić.
U BiH nije neprimjetno prošla ni Plenkovićeva poruka s Kninske tvrđave da je „Oluja“ spasila Bihać od srebreničkog scenarija. „Oluja“ jeste pomogla deblokadi Bihaća, ali su jedinice 5. korpusa Armije BiH za sebe vezale glavninu snaga tzv. Republike Srpske Krajine, kaže vojni analitičar Nedžad Ahatović. „Na kraju, jedinice HV-a i Armije BiH susrele su se na teritoriji Hrvatske a ne BiH, i koliko god da je 'Oluja' pomogla 5. korpusu, toliko je i 5. korpus svojom aktivnom odbranom pomogao HV-u da oslobodi okupirane teritorije Hrvatske“, kaže Ahatović za Deutsche Welle.
„Zasluge“ Oluje za kraj rata
Za Ahatovića su neosporne zasluge „Oluje“ za kraj rata. „Uz američku saglasnost i intervenciju NATO-a u operaciji 'Deliberate Force' (Namjerna sila), stekli su se uslovi za nastavak ofanzivnih operacija Armije BiH (Sana 95), HV-a i HVO-a u septembru 1995. godine, što je na kraju dovelo do sloma soldateske Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića i kraja rata u BiH. Operacije su zaustavljene, uz američku prijetnju bombardovanjem Armije BiH koja je napredovala prema Prijedoru i Banjaluci. Borbe su prestale kada su jedinice dostigle linije razgraničenja koje je ranije zacrtala Kontakt grupa. A to je današnja međuentitetska linija između Federacije BiH i RS-a“, kaže Ahatović.