Bosanci i Hercegovci u Njemačkoj

Razlog je ljubav. Za vrijeme posjete bratu u Njemačkoj, Irma Stöckigt upoznala je svog današnjeg muža. „Moj brat je već 20 godina živio ovdje. Često sam ga posjećivala, Njemačka mi se uvijek dopadala, ali nikad nisam mislila da ću ovdje živjeti“ – kaže ova ekonomistica. Ipak, početkom 2006. godine, preselila se baš u tu zemlju i sada živi u blizini Vupertala.

Irma Stöckigt rođena je 1970. u Travniku i studirala je u Zagrebu. Nakon toga je radila u Sarajevu, u jednoj međunarodnoj firmi. „Upravljala sam timom od 50 ljudi. Profesionalni napredak mi je bio važan.“ A zatim, Irma se odrekla tog zaposlenja, da bi živjela s mužem u Njemačkoj.

Većina ljudi koji se presele iz Bosne i Hercegovine u Njemačku, to rade iz sasvim drugih razloga. Tokom rata 1992-1995. oko 350.000 izbjeglica potražilo je utočište u Njemačkoj. Mnogi od njih su se kasnije vratili ili otišli u druge zemlje. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, još od raspada Jugoslavije 1991. u Njemačkoj živi oko 113.000 građana Bosne i Hercegovine.

Došljaci i razlozi za migraciju

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nema precizne podatke o tome koliko je građana otišlo u Njemačku poslije rata. Zamjenica ministra Ruzmira Tihić-Kadrić kaže da vlasti imaju samo broj ljudi koji su se odjavili. „Ali to kod nas nije obavezno, zato se i pozivamo na njemačke statistike. One su pouzdane.“

Prema tim podacima u Njemačkoj živi oko 240.000 ljudi koji potiču iz Bosne i Hercegovine. Oko 80.000 ima njemačko državljanstvo. „Poslije rata imigracija se nastavila, uglavnom iz ekonomskih razloga, ali bilo je i dosta spajanja porodica. Osim toga, posljednjih godina u Njemačku su otišli mnogi mladi ljudi, da tamo studiraju“ – kaže Ruzmira Tihić-Kadrić. Bosna i Hercegovina gubi stručan kadar, posebno ljekare, zato što Njemačka, ali i cijela EU traži mlade i dobro obrazovane migrante.

I Irma Stöckigt želi iskoristiti svoje obrazovanje u Njemačkoj. Za sada ova majka dvoje djece radi u osnovnoj školi kao asistentica za integraciju. Ona pomaže djeci sa posebnim potrebama da savladaju školsku svakodnevicu. Povratak na staro zanimanje za nekadašnju menadžericu nije moguć: „Na početku sam se potpuno posvetila porodici i nisam razmišljala o nastavku karijere. Ali kada sam kasnije pokušala da se vratim svojoj profesiji, naišla sam na brojne prepreke.“

Porodica i posao – težak zadatak

Jedna od njih je i velika konkurencija na tržištu rada. „Zapravo, gotovo sva mjesta u svijetu poslovanja gotovo su uvijek popunjena. Željela bih da u firmama postoji više razumijevanja za majku sa malom djecom, da moje radno vrijeme bude malo fleksibilnije.“ Prijavila se na puno oglasa, uključujući i one za radna mjesta sa nižim kvalifikacijama – ali uspjeh izostaje. „Željela sam raditi pola radnog vremena i nijednom nisam dobila poziv na razgovor.“

U Njemačkoj je naročito teško uklopiti porodicu i posao, misli 42-godišnja Irma Stöckigt. „U Bosni i Hercegovini to je drugačije. Mnoge mlade majke rade puno radno vrijeme, ali imaju više podrške.“ Bake, tetke ili braća i sestre često su tu da pripaze na djecu nekoliko sati.

Ipak, Irma ne gubi nadu da će jednog dana biti menadžerica i u Njemačkoj – i najviše bi voljela da to bude u nekom međunarodnom preduzeću. Ne kaje se zbog odluke da napusti svoj raniji život i ode u Njemačku. „Moj ukupan utisak je da sam imala samo pozitivna iskustva.”

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić