Borba protiv suše: Kako proizvesti kišu?

Zemlje sjeverne hemisfere i dalje se bore s talasima vrućine, šumskim požarima i ekstremnom sušom, što je navelo klimatske eksperte i inženjere da sami pokušaju promijeniti vrijeme.

Kina trenutno prolazi kroz svoj najduži talas vrućine, s temperaturama koje u pokrajini Sichuan redovno prelaze 40 stepeni Celzijusa u posljednja dva mjeseca. Vrućina je vodostaj rijeke Yangtze, najduže rijeke u Aziji, svela na rekordno nizak nivo, uzrokujući sušu za koju je kinesko Ministarstvo vodenih resursa saopštilo da "nepovoljno utiče na osiguravanje pitke vode za ruralno stanovništvo i stoku, te na rast usjeva".

Kao odgovor na ovu kritičnu situaciju, kineska vlada je pokrenula pokušaj induciranja odnosno izazivanja padavina putem metode koja se zove "cloud seeding", što u prevodu znači "zasijati oblake".

Kako funkcionira "cloud seeding“?

Oblaci nastaju kada zrak, koji sadrži vodenu paru, odlazi u atmosferu, hladi i stvara ledene čestice. Kada se skupi dovoljna količina tih čestica, formira se oblak. Unutar oblaka, ledene čestice se spajaju.
Kada spojene kapljice postanu dovoljno velike i teške, padaju na tlo u obliku padavina: kiše, snijega ili tuča, zavisno od temperature i drugih vremenskih uslova.

Pod metodom zvanom "cloud seeding“ se sitne čestice srebrenog jodida - soli s kristalnom strukturom sličnom ledu – ubacuju u oblake. Ovaj proces se može izvesti iz aviona ili drona, ili se ove čestice u oblake mogu lansirati sa zemlje. Ova metoda omogućuje da se vodena para unutar oblaka "nadmudri" i počne formirati kapljice oko čestica srebrnog jodida, kaže za DW Jose Miguel Vinas, meteorolog iz španske firme Meteored, koja upravlja web stranicama o vremenskoj prognozi u nekoliko zemalja.

Kada kapljice postanu dovoljno teške, što je proces koji se ubrzava upravo dodatkom srebrnog jodida, one počinju da padaju na Zemlju u vidu kiše ili druge vrste padavina. Način, na koji ovaj proces funkcionira, daje odgovor na pitanje zašto se Peking trenutno bori da „posije“ oblake. Postoji potreba za oblacima iznad područja na kojima se želi izazvati kiša u regijama Kine, kojima su očajnički potrebne padavine ali nema dovoljno oblaka da bi opisana metoda funkcionirala, jer ljudi još uvijek nisu u stanju stvoriti kišne oblake u zraku.

Ko pravi kišu – i zašto?

Prve pokušaje zasijavanja oblaka napravili su američki naučnici iz „General Electric Research Laboratory“ 1940-ih. Danas se njihova metoda koristi u raznim zemljama svijeta. Kina je najnoviji primjer, a Peking je već jednom upotrijebio ovu tehniku ​​da izazove kišu prije održavanja ljetnih Olimpijskih igara 2008. godine.

Rusija je također poznata po korištenju metode "sijanja oblaka" uoči velikih praznika, kako velika državna slavlja ne bi pokvarila kiša. U 2016. Rusija je navodno platila 86 miliona rubalja (1,44 miliona eura ili 1,43 milijuna dolara) za "cloud seeding",  kako bi osigurala prvomajske praznike bez padavina. Te godine je na Dan proslave 1.maja vrijeme u Moskvi bilo sunčano.

Danas se ova metoda uglavnom koristi za izazivanje kiše u regijama, u kojima vlada suša. Osim Kine, SAD također koristi ovu metodu. Nedavno je ona primjenjena u američkim saveznim državama na zapadu, posebno teško pogođenim sušom, kao što su Idaho i Wyoming.

Ako bacimo pogled u prošlost, SAD su upotrijebile "cloud seeding“ i kao oružje u Vijetnamskom ratu, produživši sezonu monsuna i pretvarajući zemlju u blato, čime je poremećen lanac snabdijevanja Vietkonga i zaustavljeno napredovanje njegovih trupa.

U aprilu 1986. piloti sovjetskog vazduhoplovstva su istom tom metodom izazvali kišu u oblacima koji su se od Černobila, gdje je došlo do eksplozije u kojoj je uništen nuklearni reaktor, kretali prema ruskoj prijestolnici Moskvi. Režim je operaciju smatrao uspješnom ― radioaktivni oblaci nisu stigli do ruskih gradova. Umjesto toga, čestice nuklearnog otpada su zasule ruralne bjeloruske pokrajine i nekoliko stotina hiljada ljudi koji su tamo živjeli.

Zašto je "cloud seeding“ kontroverzna metoda?

Ova posljednja dva primjera pokazuju da ljudi na vlasti uvijek mogu zloupotrijebiti tehnologiju 
razvijenu za opšte dobro. Ali postoje i drugi faktori, zbog kojih su neki stručnjaci skeptični oko toga  da li je "cloud seeding“ dobra ideja.

Jedan argument: ako primijenite ovu metodu nad svojom regijom u svrhu borbe protiv suše, ti oblaci više neće moći nositi kišu u susjednu regiju. "Ako izazovete kišu na jednom mjestu, onda ćete je smanjiti na drugom ", rekao je profesor primijenjene fizike na Sveučilištu Harvard David Keith.  "To samo po sebi stvara pobjednike i gubitnike", rekao je on za DW.

Stručnjaci također upozoravaju da bi kontrola vremenskih prilika mogla biti pretežak zadatak da bi se provela uspješno i bez problema. Oni se pribojavaju i da bi to moglo pomaći fokus s tradicionalnih mjera, namijenjenih borbi protiv klimatskih promjena.

"Geoinžinjering, uključujući  veliko „sijanje oblaka“- "cloud seeding“, opasan je eksperiment koji može dospjeti van kontrole i dovesti do neželjenih posljedica", smatra Jose Miguel Vinas i zaključuje: "Ako želimo smanjiti negativne efekte suša ili oluja, koje su sve intenzivnije i do kojih sve više dolazi u kontekstu trenutnog globalnog zagrijavanja, trebali bismo puno više ulagati u mjere prilagođavanja i ublažavanja njihovih posljedica."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu