Borba protiv krvne osvete kod Albanaca

Simom Kužini, predsjednik Saveza Albanaca svijeta, sa svojim saradnicima već duže vrijeme se bavi suzbijanjem krvne osvete koja se još zadržala kod njegovih sunarodnika. Pomirio je na desetine familija, ali je, kaže, to malo. Veliki broj albanskih familija i danas živi u kućnom pritvoru i prijeti im opasnost da neko od njihovih članova bude ubijen.

„Negdje 450 ili 500 familija ih ima u Albaniji, na Kosovu negdje od 130 do 140. Očekujem da ćemo ovih dana pomiriti jedno 10 familija, a počećemo da radimo i sa drugima, koji se pripremaju za krvnu osvetu. Ja mislim da će to stati“, optimista je Kužini.

Potrebno četiri miliona potpisa

U tom cilju, kaže Kužini, sačinjen je opsežan plan: održavaće se simpozijumi i okrugli stolovi kojima će prisustvovati stručnjaci i dobri poznavaoci te pojave. Da bi se krvna osveta suzbila u korijenu, potrebna je potpuna dokumentacija, smatra taj Prizrenac:

„Trebalo bi da se svi Albanci samovoljno i svjesno potpišu i da sakupimo tri do četiri miliona potpisa. Kad se skupi četiri miliona potpisa, onda ćemo zahtijevati od Ministarstava pravosuđa (Albanije i Kosova) da donesu rigorozan zakon. Bez njega nećemo uspjeti. Taj zakon će nam sigurno pomoći da se jednom zauvijek to riješi u našem društvu.“

Kužini smatra da će se potpisivanjem peticije u suštini „dati besa“ (položiti zakletva), a time bi se, kaže, osim krvne osvete, počelo i sa rješavanjem teškog socijalnog stanja mnogih Albanaca.

Sociolozi, poput univerzitetskog profesora Ismailja Hasanija, pozdravljaju svakvu inicijativu za suzbijanje krvne osvete. Ipak, Hasani smatra da bi pomenuti način bio kontraproduktivan.

Pooštravanje zakona - kontraproduktivno

„Sjećamo se da se taj proces na Kosovu 90-ih godina odvijao po drugoj metodologiji, a bilo je i rezultata. Međusobno pomirenje Albanaca vezano za krvnu osvetu je tada išlo lakše zbog toga što je socijalna kohezija na Kosovu bila veća, vezano za represivni režim Miloševića. Sada je situacija sasvim drugačija i mislim da se situacija ne može poboljšati tim spektakularnim mjerama u smislu vršenja pritiska na vlade obje države“, kaže Hasani.

Za Kosovo i Albaniju su demokratizacija društva i hvatanje priključka na putu ka Evropskoj uniji prioriteti. Pooštravanje zakona bi stoga, kaže Hasani, bilo kontraproduktivno. „To, uostalom, zvanični Brisel nikada ne bi prihvatio“. Zato, izlaz iz ovakve situacije, prema mišljenju profesora Hasanija, leži u većem angažovanju socijalnih radnika, sociologa, antropologa, ljudi koji poznaju kulturu te sredine, ljudi koji poznaju vrijednosti religije, koji poznaju vrijednosti svakodnevnog, etičkog koda Albanaca. „Te ljude treba slati kao emisare, da učestvuju u svakodnevnim razgovorima i ubjeđuju ljude da to treba spriječiti. I, konačno, obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje…“

Prema „kanonu Leke Dukađinija“, ako muškarac iz jedne porodice ubije drugog, porodica žrtve mora da odgovori na isti način. Porodica ubice je bezbjedna jedino u svom domu jer ubistvo rivala u njegovoj kući donosi sramotu.

Autor: Refki Alija

Odgovorna urednica: Marina Martinović