Bliski istok ostaje opasno krizno žarište

Ljudi iz zemalja Perzijskog zaliva ne moraju čekati na poziv mujezina iz džamija glavnog saudijskog grada Riada, kako bi saznali da je „sveti rat“ između sunitske Saudijske Arabije i Irana kao centra šiitskog svijeta u toku i da se odvija punom parom, te da je bogatiji za još jednu epizodu: ispaljivanje rakete od strane jemenskih pobunjenika Huta. Saudijska protuvazdušna odbrana je oborila raketu, prije nego je ona pala na Riad i prije nego što je mogla prouzrokovati veliku štetu. Iz džamija je, kako bi se umirilo stanovništvo, odmah odjeknulo: "Samo je jedan Bog - Alah."

I dok je poraz "Islamske države" (IS) u Siriji i Iraku najveći napredak na Bliskom istoku u 2017. godini, razvoj situacije upućuje da tamo još dugo neće biti mira. Štaviše: napetosti, prije svega u regionu Perzijskog zaliva, pokazuju da će 2018. godina biti mračna i konfliktna i da bi mogli izbiti čak i novi ratovi.

Tragedija u Siriji, kao i sukob u Jemenu su samo neki od višeslojnih konflikata u regionu, koji se nazivaju „zamjenski ratovi". U njima pored regionalnih protagonista poput Saudijske Arabije i Irana učestvuju i velike sile: SAD i Rusija. Tome treba pridodati i unutardržavne napetosti između Bagdada i oblasti naseljenih Kurdima na sjeveru Iraka ili napetosti u Libiji, zemlji kojoj sve više prijeti da zapadne u anarhiju.

Uloga Irana

SAD su se jasno pozicionirale. „Vrijeme je da se suprotstavimo iranskoj prijetnji", izjavila je američka ambasadorica pri UN-u Nikki Haley, nakon raketnog napada na Saudijsku Arabiju, za koji je rekla da nosi "iranski potpis". Time je ona artikulirala osjećaj ugroženosti, koji se sve više osjeća u Saudijskoj Arabiji.

Tamo sa zabrinutošću gledaju na uticaj Irana u Jemenu, Iraku i Siriji pa sve do Libana. Drugi napad na Riad iz Jemena u posljednjih nekoliko sedmica stavlja saudijskog princa Mohammeda bin Salmana, koji je politički odgovoran za pohod na ovu malu zemlju, pod ogroman pritisak. I na međunarodnom planu  zbog toga ga jako kritikuju, dok humanitarne organizacije stalno apeluju da se rat okonča.

Nije isključena vojna konfrontacija

Riad ne može odgovoriti mnogobrojnim izazovima. Zemlja prije svega nije u stanju da primjereno reaguje. Bivši američki diplomata Nabil al-Khoury iz Vijeća za globalne poslove u Čikagu (Council on Global Affairs) kaže da se snaga Saudijske Arabije precjenjuje, posebno u odnosu na Iran.

Stoga je za ovu kraljevinu od velikog značaja da okonča konflikt u Jemenu, dodaje politolog iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Abdul Khaliq Abdullah. Tim više što su pobunjenici Huti, nakon ubistva bivšeg jemenskog predsjednika Alija Saleha, sve više politički izolirani i što je za njih sve komplikovanije usmjeriti rat u željenom pravcu. Stoga je zamislivo da bi blokada jemenskih Huta sa kopna i mora naredne godine mogla donijeti željene rezultate.

To bi moglo doprinijeti porastu napetosti u Jemenu a time i opasnosti direktne konfrontacije između Saudijske Arabije i Irana. Ako je ta opasnost tokom 2017. godine iznosila 20 posto, u toku 2018. bi se mogla udvostručiti, kaže Abdul Khaliq Abdullah.

Brige Izraela

Nova dominacija Irana ne zabrinjava samo Saudijsku Arabiju, nego i Izrael. Stoga je sada na djelu izraelsko-saudijsko približavanje. No, kakve su šanse da to zaživi? Abdul Khaliq je skeptičan. Očekivanja su pretjerana. U stvarnosti se ona baziraju prije svega na željama Izraela.

No, sam Izrael se ponaša suzdržano. Premijer Benjamin Netanjahu je nedavno izjavio da nije vjerovatno da bi se Izrael, po želji Saudijske Arabije, upustio u zamjenski rat sa Iranom. No, izraelski političari i vojska ne kriju zabrinutost s obzirom na prodiranje iranskih trupa u Siriju. Oni u tome vide ugrožavanje nacionalne sigurnosti – dodatno i zbog opasnosti, koja dolazi od libanskog Hezbolaha.

U povremenim zračnim napadima Izraela na vojne ciljeve u Siriji eksperti vide stepen spremnosti ove zemlje da ograniči uticaj Irana. Izrael stoga ne isključuje ograničene napade na vojna postrojenja u Siriji i Iranu.

I jedan drugi, kao "Deal stoljeća" poznati projekat – preseljenje Palestinaca sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze na zapad poluostrva Sinaj – oba eksperta vide manje realnim. Prijedlog koji je iznio američki predsjednik odražava prije svega „aroganciju s obzirom na političku realnost u regionu“, kaže Nabil al-Khoury. U prvoj liniji iza toga stoji želja američkih konzervativaca da podrže Trumpa. Aktuelna diskusija oko statusa  Jerusalima kao glavnog grada Izraela potvrđuje tu tezu.

Odnosi Moskve i Teherana

Pored Irana je iz odmjeravanja snaga na Bliskom Istoku protekle godine proizašao još jedan pobjednik: Rusija. Alijansa između Moskve i Teherana mogla bi i tokom naredne godine ostati postojana, smatraju oba eksperta.

Nemiran bi međutim mogao biti kurs turske vanjske politike, koja želi da, u skladu sa svojim interesima, utiče na politiku prema Kurdima u Siriji. Otkako se Turska u sporu između međunarodne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom i Egiptom s jedne i Katara s druge strane stavila na stranu malog emirata, opterećen je njen odnos sa Saudijskom Arabijom.

Eksperti su složni u mišljenju da je u cijelom razvoju situacije na Bliskom istoku intervencija SAD-a bila neefikasna. Cijela američka politika budi dojam da Trumpova administracija ima nedovoljno širok pogled na politiku koja se vodi na Bliskom istoku.  Trumpova politika ne udovoljava kriterijima velike svjetske sile.