Bitka počinje poslije pobjede

Za razliku od Velike Britanije, francuski demoskopi su dobro predvidjeli trend. Novi predsjednik Emanuel Makron je na putu da dobije jasnu, možda i veoma ubjedljivu većinu u parlamentu. Njegov uspjeh prevazilazi sva očekivanja i do sada je neviđen. Nikada se u nekoj zapadnoj demokratiji nije desilo da jedan čovjek i njegova maltene privatna partija tako bombastično pobjeđuju.

Francuzi su prije ovih izbora imali svega četiri sedmice da posmatraju šta radi njihov mladi predsjednik. On je pokazao siguran instinkt i snalažljivost kao da ima decenijsko iskustvo. Gotovo je nevjerovatno da ovaj politički novajlija djeluje tako suvereno i pobjednički nakon rukovanja sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom ili susreta sa šefom Kremlja Vladimirom Putinom.

Makronov odgovor na Tviteru – a gdje bi drugdje? – na vijest da se američki predsjednik povlači iz Pariskog sporazuma o klimi odlično je pogodio žicu društvenih mreža: Make our planet great again je naravno Makronova varijacija Trampovog predizbornog slogana i te noći najpopularniji tvit na svijetu. Treba zavidjeti Makronu na timu ljudi koji se za njega bavi društvenim mrežama.

Francuzi su dakle ovih sedmica pomno pratili i svidjelo im se ono što su vidjeli. Nakon uspješnih nastupa predsjednika na međunarodnoj pozornici izbila je prava Makronmanija. Berze mu vjeruju jednako koliko i njemačka kancelarka a sada mu narod avansno daje ogromno povjerenje.

Nakon ruža kojim je obasut – jer ispunjava želju Francuza za sjajem i značajem poslije mizernih godina pod Fransoa Olandom – Makron sada mora da krene i po trnju. Potrebni su mu brzi uspjesi, prije svega da razmrda tržište rada. Potrebna mu je i pomoć njemačke vlade kako bi malo olabavio okove pritegnute pravilima evrozone.

Jer Makron je naumio ni manje ni više nego da potpuno reformiše okoštale francuske strukture: poreze, obrazovanje, javnu upravu, pravosuđe, stanje u kojem su predgrađa – predsjednik ima desetine gradilišta pred sobom. Tu mora da pokaže više od šarma i brzog mozga, mora da ima dobru kondiciju, sprovede naumljeno do kraja i ne preza od ljevičarskih sindikata.

Politička svakodnevica u Parizu će narednih godina biti manje slavna, a često će biti oštra i prljava. Makron će u drugoj rundi parlamentarnih izbora sljedeće sedmice ostvariti ubjedljivu pobjedu – a tada bitka tek počinje.

Tradicionalne partije padaju kao pokošene travke, i lijevo i desno. Socijalistima će od parlamentarne većine vjerovatno preteći tek nekoliko poslaničkih mjesta – to se zove apokalipsa. Marin Lepen i Nacionalni front suočili su se sa realnošću: nakon uzleta na predsjedničkim izborima oni vjerovatno u parlamentu neće imati dovoljno poslanika ni za poslaničku grupu. Par njih će jedino moći da dobacuju iz posljednjih klupa.

Ekstremna ljevica će vjerovatno biti na jednako malom broju mandata koji oduvijek ima. Kao najveći gubitnici bi mogli da izađu konzervativni republikanci iako su osvojili preko dvadeset odsto glasova. Jer on su još prije četiri sedmice sanjali o parlamentarnoj većini kojom bi zauzdali predsjednika i primorali ga na kohabitaciju. Sada su tek najveća opoziciona partija. Pašće u duboku krizu identiteta.

Ova revolucija na političkoj sceni Francuske je zapanjujuća i nekako osvežavajuća: pojaviće se gomila novih mladih lica, mnogo žena, ljudi iz privrede i civilnog društva.

Francuska ima poriv da svakih stotinu godina izvede manji ili veći revolucionarni prevrat. Taj je običaj sa jedna strane oslobađajuć, sa druge krije opasnosti. Emanuel Makron mora čvrsto da ostane na zemlji, da sluša, naporno radi i ne opija se uspjehom. Dobio je ogromno povjerenje na veresiju i tek treba da pokaže šta može. Opozicija je slabašna i ne može da mu se suprotstavi. Pokazaće će koliko je mladi predsjednik zaista zreo i pametan.