Bitka je gotova, počinje rat
27. juli 2016U kombinezonu reklamne kampanje za Bernija Sandersa vam je i inače vruće. Ali, na podnevnom suncu u Filadelfiji, kada se živa diže na 36 stepeni, u kombinezonu kipi. Ali Oskar Salazar je ipak navukao taj svoj Sandersov kombinezon i krije se u sjenci nadstrešnice pred Siti holom sa bocom hladne vode u ruci. Ljudi mu se obraćaju, neki uzimaju „Bernijevu“ reklamnu fotografiju, neki mu samo upućuju nekoliko riječi podrške i razumijevanja.
Oskar je u Filadelfiju došao iz gradića Slipi Holou, savezna država Njujork, oko 200 kilometara odavde. Taj kombinezon je redovno nosio u predizbornoj kampanji na mitinzima koje je održavao Sanders, ali sa tim je gotovo. Njegov politički ideal je sada otvoreno podržao kandidaturu Hilari Klinton, ostavivši mnoge svoje uvjerene sljedbenike pomalo na cjedilu. „Ne želim da biram samo manje od dva zla“, kaže nam Oskar.
Među posjetiocima konvencije Demokrata, koja je noćas završena tako što je Klintonova odabrana staromodnom aklamacijom, ima mnogo onih koji nisu oduševljeni ishodom. Svom silom i snagom koja im je ostala na ljetnjem suncu, njih stotinu ili dvije stotine jasno su poručili Klintonovoj da nije njihova izabranica. Jer, u predizbornoj borbi upravo je ona bila „veliki đavo“, veći neprijatelj čak i od Donalda Trampa. „Ona je izdanak tog našeg jednog procenta“, kaže nam Karla Rejes. Misli na onih jedan odsto stanovništva koji sve imaju, sve mogu i sve odlučuju. To pokazuje i plakatom koji nosi: Either Way, Wall Street Wins – Ovako ili onako, pobeđuje Vol Strit.
Prljava igra protiv Sandersa
Kako je moguće, pitaju se Sandersovi prvoborci, da je Hilari Klinton mlitavom kampanjom pobijedila njihovog kandidata kojeg drže pravim predstavnikom građana ove zemlje? Neki sumnjaju u izborne manipulacije. A oduvijek su vjerovali da je vrhuška Demokratske stranke bila protiv njihovog Sandersa. Sada za to imaju i dokaze. Vikiliks je objavio oko 20.000 elektronskih pisama čelnika Demokrata i to je kao bomba odjeknulo uoči konvencije. Korespondencija pokazuje da su predsjednica stranke Debi Waserman Šulc i mnogi drugi u vrhu otvoreno podržavali Klintonovu i saplitali Sandersa.
Zapravo, to se moglo i očekivati jer Sanders ne sjedi u američkom Senatu kao predstavnik Demokratske stranke, nego kao nezavisni kandidat. Ipak, postupak izbora kandidata stranke bi barem teoretski trebalo da bude pošten i pravedan prema svim učesnicima pa je tako to Vikiliks obznaio veliki skandal. Sanders je zatražio ostavku predsjednice stranke, što je ona i učinila samo nekoliko sati nakon otkrića. Zapravo, njeno ime bilo je na svakoj propusnici delegata na konvenciji koju oni nose oko vrata – formalno, predsjednica stranke je domaćica konvencije. Jer, jednostavno nije bilo vremena da se štampaju nove propusnice.
Poznata muzika za delegate
Na samoj konvenciji, na velikoj pozornici je nastupio i Pol Sajmon (iz dueta Sajmon & Garfunkel) kako bi muzikom pozdravio okupljene delegate. Sa „jeftinih“ mjesta visoko i daleko od pozornice je pjevač tek malena mrlja u daljini. Ali, njegova izvedba A Bridge Over Troubled Water dopire do svodova i diže delegate na noge. To nije samo pjesma i himna danas već zrelijeg naraštaja koji se još seća pokreta Flower Power iz šezdesetih i sedamdesetih. To je i poruka i poziv demokratima na jedinstvo pred „uzburkanim vodama“ predsjedničkih izbora – jer je Pol Sajmon sa pjesmama dueta često nastupao baš na manifestacijama Bernija Sandersa. Sada pjeva na konvenciji gdje se bira Hilari Klinton. Sukobima treba da dođe kraj, sada smo svi zajedno u istom čamcu.
Berni Sanders je sam inicirao predstavu ujedinjenosti stranke. Hilari, to je ipak mnogo bolje od Trampa, smatra vremešni ljevičar. „Želim da zahvalim 13 miliona glasača koji su glasali za političku revoluciju, dajući nam 1.846 delegata na ovoj konvenciji“, obratio se sa bine najpre slaveći sebe. Bučno odobravanje u djelu dvorane sa njegovim pristalicama. Ali, ubrzo Sanders čuje negodovanje tih istih ljudi dok govori da „svako objektivan mora doći do zaključka, na temelju njenih načela i liderskih sposobnosti, da Hilari Klinton mora postati sledeća predsjednica Sjedinjenih Američkih Država“.
Sanders ipak i svojim fanovima može zasladiti gorku kandidaturu Hilari Klinton najavljujući stranačku platformu Demokratske stranke. Razumije se, tu će se naći i mnoge „lijeve“ ideje, koje je politički establišment u Americi donedavno proklinjao kao „komunističke“. Baš kako bi zadovoljila milione koji su oduševljeni Sandersom, i Klintonova je prihvatila partijski program koji Sanders u Filadelfiji naziva „najlevljim u istoriji Demokratske stranke“. Besplatno školovanje za studente iz srednjeg staleža, minimalna satnica od 15 dolara, korjenita reforma bankovnog sistema.
Mnogo – ali da li je dovoljno?
Dženifer Roud, jedna od onih koji podržavaju Sandersa, ipak smatra da više od partijskog programa Demokrate sada ujedinjuje zajednički neprijatelj. Kaže, sve joj je postalo jasno prošle sedmice kada su republikanci kandidovali Trampa, kojeg smatra „zastrašujćim neprijateljem slobode“.
Ipak, za najzagriženije Sandersove pristalice ništa od toga nije dovoljno kako bi svoj glas dali Klintonovoj. Dok se još znoji u kombinezonu svojih ideala, Oskar Salazar razmišlja da pređe u tabor druge stranke, kod Zelenih. Prati, kaže, ono što radi kandidatkinje te stranke za predsjednicu Džil Štajn. „Ona se zalaže za mnogo toga za šta se zalagao i Sanders, ali mislim da njoj mogu više vjerovati.“
To su možda dobre vijesti za Džil Štajn, ali šta to znači za Hilari Klinton? Koliko razočaranih demokrata je neće podržati? Sjeća se Klintonova dobro 2000. kada je demokrata Al Gor izgubio od Buša Mlađeg baš zato što je veliki broj glasova otišao Zelenima. Kampanja Demokrata će, nema sumnje, biti ukrašena ratobornom retorikom ne bi li u Bijelu kuću po prvi put sjela jedna žena. Nakon unutarpartijske bitke, Klintonovoj za rat protiv Trampa treba što više saveznika.