Bilo je i značajnijih događaja od "cirkusa Šešelj"

Nacionalistička retorika haškog optuženika Vojislava Šešelja na privremenoj slobodi nakon 11-godišnjeg pritvora privukla je veću medijsku pažnju od svih drugih zbivanja u Haškom tribunalu 2014. godine. Ne samo medijsku. Proizvela je i rasprave u Evropskom parlamentu i hrvatskom Saboru, i bila razlog da donesu rezoluciju, odnosno deklaraciju, kojima je osuđeno njegovo ponašanje i pasivnost beogradskih vlasti u odnosu na njega.

Ni tužilaštvo Haškog tribunala nije se moglo oglušiti na činjenicu da njihov optuženik na privremenoj slobodi ni za dlaku ne mijenja svoju velikosrpsku i ratnohuškačku retoriku zbog koje je, između ostalog, protiv njega i podignuta optužnica, pa je glavni tužilac Serž Bramerc (Serge Brammert) zatražio od Pretresnog vijeća da povuče svoju odluku o privremenoj slobodi. Na to je Šešelj, uoči samog katoličkog Božića, zatražio da to isto vijeće pokrene postupak protiv tužioca jer je "zloupotrebio dužnost", prihvatajući da bude "politički instrumentalizovan" i postane "produžena ruka hrvatskog režima i briselske administracije". Po Šešelju i timu njegovih pravnih savjetnika, Barmerc treba da bude "rigorozno disciplinski kažnjen".

Tako je vijestima o lideru srpskih radikala ili o "cirkusu oko Šešelja", kako je rekao predsjednik Nacionalnog saveta Srbije za saradnju sa Hagom, Rasim Ljajić, završena ova godina u Haškom tribunalu, čija vrata su zatvorena još 20. decembra, pošto su sudije i cjelokupan personal otišli na zimsko ljetovanje koje će potrajati do 19. januara sljedeće godine.

Završeno suđenje Karadžiću

Stekao se utisak kao da se ništa važnije u Haškom tribunalu ove godine nije ni desilo. A neće biti da je tako. Bilo je značajnijih događaja od istjerivanja Šešelja iz Sheveningena na privremenu slobodu. Prije svega, to je završetak suđenja Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskohercegovačkih opština, opsadu Sarajeva i uzimanje pripadanika međunarodnih snaga za taoce. Posljednji svjedok na ovom suđenju ispitan je u februaru, a u septembru su zastupnici tužilaštva i odbrane održali završne riječi, čime je faktički stavljena tačka na ovaj postupak. Preostalo je još samo izricanje presude, koje ne treba očekivati prije sredine 2015. godine.

Tužilac Alan Tiger (Tieger) je u završnoj riječi rekao da je ratni predsjednik Republike Srpske bio pokretačka snaga etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. Po njegovim riječima, zločini u troipogodišnjem ratu nisu počinjeni protiv pojedinaca, već protiv cijelih neželjenih zajednica s ciljem da se nasilno promijeni demografska slika te zemlje. "Jedino pravo ime za taj zločin je genocid", rekao je tužilac Tiger i zatražio da se Karadžiću izrekne najteža kazna koju predviđa Statut Haškog tribunala, a to je doživotni zatvor. Optuženi, koji je zastupao sopstvenu odbranu, negirao je krivicu i odgovornost za sve zločine navedene u optužnici. Rekao je, primjera radi, da u 1260 dana rata Sarajevo nije ni ogrebano, da je bio najveći prijatelj muslimana, iza sebe je ostavio samo dobra djela i zaslužuje jedino oslobađajuću presudu.

Bio je to posljednji iskaz Radovana Karadžića u sudnici Haškog tribunala, na kraju četverogodišnjeg suđenja, na kojem je saslušano oko 600 svjedoka, predočeno preko 11000 dokumenata i na 48 000 stranica zabilježeno sve što je rečeno na zasjedanjima.

O Tomašici (ipak) pred Haškim tribunalom

Mnogo značajnija odluka od puštanja Šešelja na privremenu slobodu je i prihvatanje zahtjeva tužilaštva da se pred Haškim tribunalom otvori dokazni postupak o masovnoj grobnici Tomašica kod Prijedora. Zahtjev tužilaštva prihvatilo je Pretresno vijeće u predmetu Ratka Mladića. Kako su ocijenile sudije tog vijeća, novi dokazi nakon otkrivanja Tomašica, bacaju i novo svjetlo na ubistva na području Prijedora i ulogu Vojske Republike Srpske, kojom je komandovao optuženi Mladić, u egzekucijama i prevoženju ubijenih u masovnu grobnicu. Kao što je poznato, u njoj su pronađeni posmrtni ostaci 450 ubijenih civila iz Kozarca, Hambarina, Bišćana i drugih mjesta i sela prijedorskog regiona, kao i iz logora Keraterm i Omarska.

"Priča o Prijedoru je jeziva" - rekao je tužilac Tiger u završnoj riječi na suđenju Karadžiću i obrazložio: na samom početku rata hiljade ljudi je ubijeno i isto toliko zatočeno u zloglasne logore, gdje su neljudski mučeni. Protjerano je preko 40 000 ljudi, zbog čega je etničko čišćenje u Prijedoru, kao u još šest bosanskohercegovačkih opština, Ključu, Sanskom Mostu, Vlasenici, Zvorniku, Bratuncu i Foči, doseglo razmjere genocida.

Tužilaštvo je već tražilo da se dokazni postupak o masovnoj grobnici u rudniku Tomašica otvori na suđenju Karadžiću, ali je Pretresno vijeće u martu ove godine odbilo taj zahtjev s obrazloženjem da je postupak faktički već završen i da dodatno izvođenje dokaza "ne bi bilo u interesu pravde".

Tužioci nisu odustali od namjere da prezentiraju dokaze o jednom od najvećih zločina u ratu u Bosni i Hercegovini i ponovili su zahtjev i Pretresnom vijeću pred kojim se sudi Ratku Mladiću. Ovo vijeće, kojim predsjedava holandski sudija Alfons Ori (Alphons Orie), u oktobru je prihvatilo zahtjev i zbog Tomašice i njenih žrtava će se ponovo otvoriti dokazni postupak tužilaštva.

Isti svjedoci i Karadžićeve i Mladićeve odbrane

Tomašica će biti nešto u potpunosti novo na suđenju Ratku Mladiću. Optužnica protiv ratnog komandanta Glavnog štaba VRS gotovo je istovetna sa onom protiv Karadžića. Obojica su optužena za iste zločine, a brane se na isti način: totalnim negiranjem svih navoda optužnice i izvođenjem mahom istih svjedoke koji ponavljaju svoje iskaze. Primjera radi, svoj dokazni postupak Mladićevi branioci su u maju ove godine počeli pobijanjem navoda tužbe o artiljerijskom i snajperskom teroru nad Sarajevom i izveli su devet svjedoka. Svih devet svjedočilo je i na suđenju Karadžiću. Ponovili su iste priče i na isti način negirali krivicu i predsjednika Republike Srpske i komandanta njene vojske: dva napada na tržnicu Markale, granatiranje građana u redu za kruh u ulici Vase Miskina i u redu za vodu na Dobrinji, kao i ubistvo djece na Alipašinom mostu nisu počinili pripadnici VRS nego Armija BiH, sa ciljem da za te zločine budu optuženi Srbi.

Takva ponavljanja iste priče samo na drugom suđenju imali su za posljedicu drastično smanjivanje interesovanja medija i javnosti za jedno od najznačajnijih suđenja u Haškom tribunalu. Stiče se utisak kao da misija ovog međunarodnog suda predugo traje. Nirnberški sud pred kojim je suđeno najvećim ratnim zločincima u Drugom svjetskom ratu, završio je rad za 11 mjeseci. Haški tribunal je ušao u 22. godinu postojanja.

"Konkretna usmjerenost" za slobodu ili kaznu

U ovoj 2014. godini izricanjem definitivne presude bivšim srpskim političkim, vojnim i policijskim zvaničnicima Nikoli Šainoviću, Nebojši Pavkoviću, Sretenu Lukiću, Vladimiru Lazareviću i Vlastimiru Đorđeviću od 14 do 22 godine zatvora, okončana su sva suđenja za zločine na Kosovu.

Sva petorica visokih zvaničnika osuđena su za protjerivanje albanskog stanovništva sa Kosova 1999. godine iako njihova djelatnost nije imala "konkretnu usmjerenost" da se počine zločini za koje su optuženi. Suprotno tome, upravo zato što, pomažući snage Vojske Republike Srpske, nije imao na umu da ih "konkretno usmjerava" na zločine, oslobođen je 2013. svake krivice general Momčilo Perišić, prethodno osuđen na 27 godina zatvora.

Uzaludno je glavni tužilac Serž Bramerc početkom ove godine tražio da Žalbeno vijeće kojim predsjedava američki sudija Teodor (Theodor) Meron, preispita svoju odluku: dvostruki aršin je ostao. Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general Perišić bio je lišen "konkretne usmjerenosti" i oslobođen je. Bili su je lišeni, po konstaticiji sudija, i petorica zvaničnika, pa su osuđeni i služe kazne po evropskim zatvorima. Sjenka tog dvostrukog aršina ne može da se izbriše sa zbivanja u Haškom tribunalu 2014. godine. Na nju je mislio i glavni tužilac Bramerc kad je u svom izvještaju Savjetu bezbjednosti početkom decembra pomenuo "narušeno povjerenje" javnosti, a posebno žrtava u odnosu na odluke Haškog tribunala ove i prošle dvije godine.