Bosna i Hercegovina zarobljena u luđačkoj košulji

Njemačka akademija za jezik i pjesništvo već nekoliko godina svoja proljetna zasjedanja održava u europskim gradovima s ciljem umrežavanja pisaca i znanstvenika, ali i institucija. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše kako je za ovogodišnje svoje zasjedanje ta akademija izabrala Sarajevo, "grad čije ime svatko zna, ali o čijoj sadašnjosti, kako se ispostavilo, većina gostiju malo zna. No, bolje mjesto za diskutiranje o ostavštini Europe, njezinim vrijednostima, propustima i njezinoj budućnosti Akademija nije mogla izabrati. Sarajevo, to je bure baruta u srcu Balkana i jedna kap krvi na rubu Europe."

Ožiljci rata u sarajevskom asfaltu

U nastavku članka se FAZ osvrće na opsadu Sarajeva i velika stradanja u tom gradu za vrijeme rata u BiH, na što su se nužno osvrnuli i sudionici zasjedanja Njemačke akademije za jezik i pjesništvo. U tom kontekstu FAZ spominje i "Sarajevske ruže": "Gdje god je tada jedan čovjek ubijen na ulici, danas na to podsjećaju ožiljci u asfaltu. Oni su ispunjeni crvenom bojom i nazvani 'Sarajevskim ružama'. Četvrt stoljeća nakon početka rata ta crvena boja se čini izblijedjelom. Bezobzirno se prolazi pored njih, prašina ulice ih čini gotovo nevidljivima. Četvrtog dana zasjedanja je pao snijeg. Kad se počeo topiti, Sarajevske ruže su izgledale kao da su natopljene svježom krvlju. Pet dana je Akademija bila u Sarajevu. 'Dobro došli u Sarajevo, dobro došli u jednu zemlju u kojoj zakoni logike ne važe', kazao je Senad Pećanin u pozdravnom govoru u konferencijskoj sali Bošnjačkog instituta."

Nastavljajući se na daljnja objašnjenja publicista i odvjetnika Pećanina o strukturama Bosne i Hercegovine, FAZ ističe da Daytonska BiH "pati pod jednim vladajućim sustavom koji je vjerojatno važi kao jedan od najkompliciranijih na svijetu. Ona pati od korumpiranih političara, od vjerskih autoriteta koji su se posvetili nacionalizmu i od ustrajne prijetnje od strane srbijanskog susjeda i prosrpskih snaga u vlastitoj zemlji. Ona pati od siromaštva i nezaposlenosti, od ratnih rana koje jednostavno ne žele zacijeliti i od dubokog jaza koji još uvijek dijeli one koji su ostali u tom gradu od onih koji su Sarajevo napustili za vrijeme rata. A BiH pati i zbog nezainteresiranosti Europe."

Što je izvor svih poslijeratnih zala?

List piše kako su u okviru jedne od diskusija tih pet dana zasjedanja Akademije u Sarajevu povjesničari, publicisti i sociolozi pokušali odgovoriti na pitanje što Europa s obzirom na sve veće nacionalističke ideje može naučiti na primjeru Sarajeva - "ukoliko je Europa još uopće sposobna učiti". Osvrćući se na sve veći turski, arapski i ruski utjecaj u BiH, FAZ piše o tome što Europa radi na Balkanu, što ona radi za Balkan: "Europa, navela je minhenska povjesničarka Marie-Janine Čalić, trenutačno ima preče brige. Osim toga, kazala je ona, Bosna i Hercegovina, ukoliko se u obzir uzmu isključivo činjenice, ionako nema druge ozbiljne alternative nego pristup EU.

'EU će se raspasti prije nego što se mi budemo mogli učlaniti', kazao je sociolog religije Dino Abazović. To nije izrugivanje, već duboko uvjerenje da će to tako biti. Razočaranje, prijezir, gorki sarkazam su jasno prisutni u mnogim razgovorima. Često zvuči kao da je Europska unija postala šifra uništenih nada. Jedni vide instrumentalizaciju religije u nacionalističke svrhe kao izvor svih poslijeratnih zala, drugi proklinju prije svega Daytonski mirovni sporazum koji je, kako kažu, stvorio disfunkcionalnu državnu tvorevinu, jedan 'tipično zapadni produkt'. Zapad je Bosnu i Hercegovinu strpao u luđačku košulju, kaže novinar i diplomat Hajrudin Somun, i od tada promatra kako Rusija i Turska zemlju dijele između sebe. A publicista Dževad Karahasan ističe da je Dayton čak gori i od samog rata."

Makedonija - grčko protivljenje kao prekretnica za negativan razvoj

Isti list se u drugom članku osvrće na krizu vlasti u Makedoniji i kako je ona ustvari počela. FAZ tako podsjeća da je Nikola Gruevski prije deset godina još uživao povjerenje Europske unije: "Kad je Gruevski 2006. pobijedio na parlamentarnim izborima, važio je kao liberalni reformator u kojega se polažu velike nade nakon smjene socijaldemokratske vlade, koja je tada bila duboko upletena u korupcijske afere. Gruevski EU u početku nije razočarao. Ali svojim uspjesima nije uspio doći do svog zadanog cilja - da zemlju uvede u NATO i Europsku uniju.  Učlanjenje u NATO, koje je važilo kao gotovo sigurno, propalo je na summitu Saveza u Bukureštu na proljeće 2008. godine u posljednjoj minuti zbog veta kojega je uložila Grčka. A i od Europske komisije u jesen 2009. preporučeni početak pristupnih pregovora je Atena spriječila. To je bio trenutak koji je važio kao prekretnica, nakon kojega se Gruevski započeo razvijati u autoritarnog vladara. Od 2010. otprilike je VMRO korak po korak pod svoju pasku stavljao sve držane institucije, pravosuđe politizirao i uspješne poduzetnike koji su pripadali drugom političkom taboru stavljati pod pritisak. U međuvremenu je poznato i da je vlada 2010. također u velikom stilu započela prisluškivati prijatelje i neprijatelje. Više tisuća političara, novinara i diplomata je bilo time pogođeno. Otkrivanje te afere od strane vođe oporbe Zorana Zaeva na proljeće 2015. je bio početak jedne konfrontacije koja možda sada ulazi u svoju završnu fazu."