"Bez nas Hong Kong ne bi preživio"

Svijet su obišle dramatične slike: Masovni protesti na ulicama sa oblakoderima u Hong Kongu, maskirani prosvjednici provaljuju u zgradu parlamenta, prodemokratske parole odjekuju financijskom metropolom. Poruka ja jasna: "Hong Kong nije Kina" i to je velikim crvenim slovima napisano je na jednom od plakata prosvjednika.

A kako stvari izgledaju na drugoj strani? Šta Kinezi na kopnu misle o Hong Kongu?

Odgovor na ovo pitanje uopće nije lako dobiti, jer o masovnim demonstracijama  kineski državni mediji do nedavno jedva da su izvještavali. No na platformama poput Weibo i Wechnet se mogu pronaći mišljenja o protestima u Hong Kongu.

Pri tome postoje tri osnovna pravca. Prvi glasi ovako:

"Hong Kong je dobio veliku financijsku pomoć iz Kine. Zašto stanovnici Hong Konga i pored toga nisu zadovoljni? Hong Kong bez Kine ekonomski ne bi preživio."

Činjenica je da je Hong Kong, kada je 1997. godine predan Kini, igrao centralnu ulogu u kineskoj izvoznoj industriji. Skoro polovica kineske trgovine se obavljala preko Hong Konga. Danas je taj iznos manji od 12 procenata. "Sva ta ovisnost se kao posljedica ogromnog privrednog rasta i strukturnih promjena Kine okrenula na štetu Hong Konga", objašnjava Markus Taube, ekonomista sa Univerziteta Duisburg-Essen. "Kineska mjesta poslovanja Šenžen i Šangaj su toliko jaka da Kina sebi sada može priuštiti slab Hong Kong. Prije 30 ili 20 godina bi slabi Hong Kong za Kinu bio katastrofa", smatra ovaj ekspert za kinesku ekonomiju.

Kina je tokom ekonomske krize 2007. godine sa mnogo novca podržala privredu Hong Konga. Ekonomski eksperti ove transakcije ne vide međutim kao posebno vrijednu finacijsku pomoć. "To uopće nema nikakve veze sa altruizmom." U konačnici financijske injekcije tokom krize su izvršene kako bi se Hong Kong, kao jedan od ključnih financijskih centara za kinesku privredu, stabilizirao, smatra Taube.

Tvrdnje da Hong Kong unatoč mnogostrukoj financijskoj pomoći iz Kine pokazuje nezahvalnost su rezultat iskrivljene percepcije, smatra Taube. Pri tome, kako on kaže, se značenje Hong Konga za Narodnu republiku Kinu u prošlosti potpuno zanemaruje. "Ako se pogleda istorija posljednjih 40 godina onda je jasno da je Kina više profitirala od Hong Konga nego obrnuto", naglašava Markus Taube. 

 

Drugo mišljenje koje se često može pronaći na društvenim mrežama u kontinentalnom dijelu Kine glasi:

"Stanovnici Hong Konga su doduše u kolonijalno vrijeme imali pravnu državu, ali također nisu imali pravo na samopredjeljenje. Zašto ga sada traže?"

Doduše stanovnici Hong Konga pod britanskom kolonijalnom vladavinom nisu imalu pravo na samopredjeljenje, ali su zato imali osjećaj  da dobro žive jer je Hong Kong kao kapija ka Kini nevjerojatno prosperirao, objašnjava novinar i kolumnista DW-a Frank Sieren. Stanovnici Hong Konga su bili privilegirani. U međuvremenu, kako on kaže, njihova pozicija i moć se jako relativirala. "Oni svaki dan osjećaju da se značaj njihovog grada smanjuje  a da se istodobno mogućnosti za prodora Pekinga sve više povećavaju", kaže Sieren. Nada brojnih stanovnika Hong Konga da će doći do proširenje reprezentativne demokratije - kao što je u Ustavu Hong Konga predviđeno - do sada nije ispunjena, kaže sinolog i politolog Thomas Heberer.

Kako on kaže nije bez razloga u zajedničkoj kinesko-britanskoj deklaraciji iz 1984. godine bilo govora o "visokom stupnju autonomije" i tome da će "Hong Kongom vladati stanovnici Hong Konga". Tom je formulacijom, kako kaže Heberer, Peking želio umiriti stanovnike tadašnje britanske kolonije i spriječiti da, s obzirom na predstojeći povratak pod komunističku vrhovnu vlast, počnu masovno pakovati kofere i odlaziti.

Ekonomista Taube vidi osnovni problem u dva različita sistema vrijednosti koji, kako kaže, nisu međusobno kompatibilni. Stanovnici Hong Konga su, kako kaže, drugačije socijalizirani, imaju "mnogo jaču potrebu i interes za demokratskim strukturama nego što to kinesko stanovništvo može razumjeti", objašnjava Taube. Vrijednost jedne demokratije i strahovi stanovnika Hong Konga od autokratskih struktura Kine, nisu jasni brojnim stanovnicima kontinentalne Kine u njihovom vlastitom informacijskom i propagandnom balonu, kaže Taube. 

Treće najčešće mišljenje glasi:

"Stanovnici Hong Konga su ljuti samo zbog toga jer jaz u standardu nije više tako veliki kao 1987. godine. Osjećaj superiornosti stanovnika Hong Konga više ne egzistira. Sada Kinezi imaju najjaču kupovnu moć."

Hong Kong je doduše još uvijek bogatiji od Kine, ipak jaz se smanjuje. Ekonomska moć po glavi stanovnika Hong Konga je doduše danas još uvijek skoro četiri puta veća nego u Kini. No 1997. godine stanovnici Hong Konga su bili otprilike 11 puta bogatiji.

Markus Taube smatra pogrešnim da bi smanjenje razlika u standardu moglo biti razlog za bijes stanovnika Hong Konga. No rapidni privredni rast Kine je doveo do toga da je enormna kupovna moć brojnih kineskih potrošača dovela do povećanja cijena u Hong Kongu. Primjer za to su izuzetno povećane cijene nekretnina koje su u Hong Kongu od 2012. godine više nego udvostručene.

No Frank Sieren ne smatra da su Kinezi sa kopna krivi za povećanje cijena na tržištu nekretnina. Hong Kong bi, kako kaže, mogao jače regulirati tržište nekretnina. "Grad je dovoljno bogat da svako ko tamo živi može pristojno živjeti. Razlog zbog kojeg to nije tako ne treba tražiti u službenom Pekingu", smatra Sieren. 

"Obostrane smetnje u komunikaciji"

Mišljenja o Hong Kongu i njegovim stanovnicima, koja cirkuliraju društvenim mrežama u kontinentalnoj Kini, ne pokazuju posebno dobro poznavanje istorije Hong Konga i načina na koji razmišljaju stanovnici Hong Konga. Tu dodatno dolazi i utjecaj državnih medija: "Trenutačnim izvještavanjem o protestima budi se osjećaj kod Kineza u kontinentalnom dijelu zemlju da stanovnici Hong Konga uopće ne žele pripadati njima i po mogućnosti  odbijaju kinesku naciju", kaže Thomas Heberer. I zaista kinesko odbijanje demokratskog pokreta u Hong Kongu dovelo je do distanciranja od kopnenog dijela i predstave Xi Jinpinga o "velikoj kineskoj naciji".

Sieren, koji je dobar poznavatelj Kine, vidi kao razlog za nerazumijevanje obostrane smetnje u komunikaciji, koje ne dolaze samo sa kontinentalnog dijela. "Možda je bila greška što nisu više razgovarali, već su ostali samo na trenutnim slabostima umjesto da su  priznali da su zajedno jači", kaže Sieren. To je, kako on kaže, poput bračnog brodoloma koji otežava razumnu komunikaciju. "Tu je prvo u kontinentalnom dijelu postojao osjećaj manje vrijednosti, dok su u Hong Kongu patili od viška vrijednosti i malo previše umišljenosti", kaže Sieren. "U međuvremenu je situacija obrnuta", kaže on. I još uvijek, kako kaže, više govore jedni o drugima, nego jedni sa drugima. Jednostrano izvještavanje u Kini o Hong Kongu u svakom slučaju, kako kaže Sieren, ne doprinosi smanjenju problema. 

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android