Berlinsko sjećanje na jevrejske žrtve

Memorijalni centar Yad Vashem u Jerusalemu osnovan je 1953. godine, a 40 godina kasnije je u Washingtonu izgrađen Memorijalni muzej žrtvama holokausta. U zemlji počinilaca, koja je, kako se procjenjuje, do 1945. godine ubila oko šest miliona Jevreja, trebalo je proći 60 godina da bi došlo do svečanog otvorenja jednog takovog spomenika.

Za njegovu izgradnju se nije u početku zauzela država već mala grupa angažovanih građana okupljenih oko novinarke i publicistkinje Lee Rosh. „Željeli smo tri stvari: podsjetiti na zločin, odati počast ubijenima i vratiti im njihova imena“, kaže Rosh.

Lea Rosh govori ovo jednog tmurnog proljetnog dana u Berlinu na „Mjestu informacije“, gdje su dokumentirane sudbine hiljada ubijenih Jevreja. Izložbeni i nastavni prostori smješteni su niže 19 hiljada kvadratnih metara velikog spomenika, sastavljenog od tačno 2711 u sivo obojenih betonskih blokova.

Za i protiv spomenika

Prije početka gradnje ovog spomenika vodile su se brojne diskusije. Organizovani su mnogi natječaji arhitekata, rasprave i izložbe, prije nego je njemački Bundestag, tada sa sjedištem u Bonnu, odlučio da formira fondaciju za igradnju spomenika žrtvama holokausta. Predsjednik kuratorija i trenutni predsjednik parlamenta je demokršćanin (CDU) Norbert Lammert. On je svjestan krivice i odgovornosti: „Bio sam među onima koji su tada izričito zastupali stav da naša selidba u Berlin nakon ponovnog njemačkog ujedninjenja, upravo mora početi jednim ovakvim demonstrativnim signalom.“

Arhitekt spomenika je Amerikanac Peter Eisenmann. Iako nije bio zagovornik podzemnog „Mjesta informacije“, danas je sretan da postoji ova mogućnost da se dozna više o žrtvama i mjestima gdje su uništavane. „Vrlo sam ponosan na to što smo igradili. Pri tome je bilo dosta sporova i poteškoća. Međutim, Lea Rosh nam je omogućila da ne odustanemo. Napredovali smo korak po korak. U međuvremenu su te stvari izblijedile kao dio istorije. Sada se radi o sadašnjosti i budućnosti“, navodi Eisenmann.

Potrebna sanacija

Medijsku pažnju je početkom godine izazvala vijest da je spomenik žrtvama holokausta ruševan i da je neophodna njegova sanacija. Još uvijek se, međutim, ne zna ko bi trebao snositi troškove, kaže direktor fondacije Uwe Neumaerker: „Vodi se dokazni postupak kako bi se utvrdili uzroci i odgovornost za građevinske greške i da bi se nama istovremeno poakzala metoda kako da izvršimo sanaciju. Ne znam koliko će dugo trajati taj postupak. Iskustva pokazuju da to nažalost traje dugo. Ali, ništa se ne raspada.“

Dakle, za posjetioce ne postoji opasnost da bi se spomenik mogao srušiti. I 65 godina nakon rata, još uvijek postoji šansa da se na ovom mjestu sretnu preživjeli holokausta. Kada svjedoci vremena u središtu spomenika pričaju o svojoj sudbini, onda to čine tamo gdje je do 1945. godine, pored ostalih, bila i službena vila ministra propagande nacističke Njemačke - Josepha Göbbelsa.

Autori: Marcel Fürstenau / Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednica: Marina Martinović