Berlin reaguje bespomoćno prema Erdoganu

Mješavina zabrinutosti i zgražavanja: najnovija dešavanja u Turskoj, uvođenje vanrednog stanja, hapšenje hiljada ljudi. Sve to prate i njemački političari. „Svi osjećamo da njemačko-turski odnosi trenutno prolaze jednu od najtežih faza”, kaže za Dojče vele Mišel Mintefering iz Socijaldemokratske partije Njemačke. Ona je predsjednica njemačko-turske parlamentarne grupe u Bundestagu. “Vidimo kako predsjednik Erdogan zemlju koja je već duboko polarizovana još više dijeli.” Vodi je “dalje od Evrope”.

Ta poslanička grupa koja broji 37 članova, među poslanicima važi za jednu od najaktivnijih. Ona se zalaže za razumijevanje. Često organizuje okupljanja i zalaže se za međusobno povezivanje svojih članova. Međutim, razmjena sa poslanicima iz Ankare pokazuje se sve težom i donosi razočaranja. Rajner Majer iz Hrišćansko-socijalne unije (CSU) još 12. jula je pismeno obavijestio predsjednicu Mintefering i Bundestag da se povlači iz te parlamentarne grupe. To je bila njegova reakcija na odluku Ankare da poslanicima Bundestaga zabrani posjetu njemačkim vojnicima u vojnoj bazi Indžirlik, što je, kako je ocijenio Majer, nešto što se „u diplomatiji podrazumijeva“. CSU-političar, koji se protivi „puču protiv demokratski izabrane vlade“, u razgovoru za Dojče vele kaže da sada pledira da se pregovori sa Ankarom o pridruživanju EU „do daljnjeg obustave“. „Od kandidata za priključenje EU očekujem vladavinu prava i pošteno suđenje. Jasno je da to što se sada dešava, suprotno tome”.

„Zauzeti stav!“

Sa druge strane, Mišel Mintefering kao predsjednica radne grupe, naglašava važnost dijaloga, posebno sada. Zbog najnovijih dešavanja „buduća razmjena će vjerovatno biti teža. Ali iako je ponekad teško, iako su mogućnosti našeg uticaja ograničene, uvjerena sam da dijalog mora da se nastavi i poslije najnovijih dešavanja“. Mnogi ljudi u Turskoj očekuju od njemačkih političara da - „zauzmemo stav i da nastavimo da se zalažemo za naše demokratske vrijednosti“.

Slično misli i demohrišćanin Andreas Nik. „Jednako kao što smo odbacili pokušaj puča protiv demokratske, legitimne vlade, sada svom snagom moramo da zahtjevamo da se situacija ne iskoristi kao izgovor za dalje ograničavanje vladavine prava, slobode govora i prava manjina u Turskoj”. Nik, jedan od poslanika Hrišćansko-demokratske unije (CDU) u parlamentarnoj grupi, govori o “očigledno odavno pripremljenom sistematskom progonu političkih neistomišljenika”. Ali bez obzira na sve on ističe važnost održavanja kontakata: “I dalje moramo intenzivno da se brinemo za Tursku kako se unutarpolitički sukobi u Turskoj ne bi dalje zaoštravali i na kraju – možda i u vidu nasilja – prenijeli na našu zemlju”.

Posljednja prilika?

Mišljenja Minteferinga, Majera, Nika – poslanika koji su učestvovali u dosadašnjem dijalogu sa turskim kolegama pokazuju kako se dešavanja na Bosforu odražavaju na Bundestag. Nisu zabrinuti samo oni koji u Turskoj imaju familiju. U četvrtak (20.7.) su se oglasili i predsednica poslaničke grupe Ljevice, Sara Vagenkneht, i političar stranke Zelenih, Omid Nuripur. U jednom radijskom intervjuu Nuripur je upozorio da je sada „možda posljednja prilika“ da se sa Turskom govori o vladavini prava, „prije nego što zemlja možda zaista ode u diktaturu“. I Vagenkneft upozorava da bi sa Erdoganovim „uvođenjem vanrednog stanja mogle da padnu demokratske maske“. Ona zahtjeva jasno distanciranje od njemačke vlade. I ne samo riječi.

Kritika politike Berlina prema Turskoj

Od strane vlade izjave su dali kancelarka Angela Merkel i ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer. Šefica njemačke vlade u sredu uveče se na konferenciji za novinare - tokom posjete bratanske premijerke Tereze Mej - „sa velikom zabrinutošću“ osvrnula na situaciju u Turskoj. To je u telefonskom razgovoru prenijela i predsjedniku Erdoganu. Tada još nije bilo proglašeno vanredno stanje. Potom se oglasio i Štajnmajer. „Pored svih mjera, koje bi trebalo da rasvijetle pokušaj puča, vladavina prava mora biti sačuvana“.

Obe te izjave Vagenkneht je ocijenila kao „saopštenje o moralnom bankrotu“, optuživši kancelarku Merkel da želi da očuva „slab pakt o izbjeglicama“ koji je postignut sa Ankarom. Sporazum Brisela sa Ankarom zaista je sklopljen pod pritiskom od strane EU, naročito Merkel. Niko sa sigurnošću ne može da kaže kako se Turska ophodi prema milion, uglavnom sirijskih izbjeglica, koje se trenutno nalaze u toj zemlji i koje bi u najvećem broju slučajeva dalje ka EU.

„Nazaobilazan partner“

Jedan uvaženi politički stručnjak i dugogodišnji visoki diplomata je međutim uzdržan i ukazuje na velik značaj Turske kada je riječ o bezbjednosnim pitanjima. Ankara je „nezaobilazan“ partner „od suštinskog značaja“ za Zapad, kaže Volfgang Išinger, predsjedavajući Minhenske bezbjednosne konferencije. Zbog svog geostrateškog položaja Turska je „veoma važna za NATO, možda jednako važna koliko i Velika Britanija“. Bez Ankare „bi izgubili svaku mogućnost uticaja na konflikte na Bliskom istoku“. Ta ocjena pokazuje koliko je velik jaz između realne politike i zahtjeva i kroz tu ocjenu se može naslutiti kakva se međunarodna dinamika krije iza raskida sa Ankarom. I to je jedna od briga poslanika njemačko-turske parlamentarne grupe.