Bellingcat: "Kremlj treba dokazati da nismo u pravu"

Novinari međunarodne istraživačke mreže Bellingcat najprije su objavili imena navodnih izvršilaca pokušaja atentata na ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog. Navedeno je da je riječ o zaposlenicima ruske tajne službe FSB. Jedan od autora studije, Hristo Grozev, za DW je pojasnio kako su novinari došli do ličnih podataka agenata tajne službe i zašto je, kao u slučaju trovanja bivšeg ruskog agenta Sergeja Skripala, korišten nervni otrov novičok.

Deutsche Welle: Gospodine Grozev, vaša istraga je bazirana na analizi podataka o putnicima avio-letova i podataka sa mobilnih telefona navodnih počinilaca. Da li je stvarno tako lako doći do podataka o ruskim obavještajcima?

Hristo Grozev: Nisam siguran da li će to biti moguće i nakon objavljivanja rezultata naših istraživanja - ali da, do sada je zaista bilo tako. Zaposlenici FSB-a uključeni u trovanje Navaljnog pripadaju veoma izolovanoj, zatvorenoj mini-grupi, o kojoj najvjerovatnije čak ni mnoge njihove kolege ništa ne znaju. Istovremeno, velika tajnost grupe takođe ograničava mogućnost da njeni članovi razgovaraju s drugim tajnim službama u vezi s brisanjem njihovih podataka. Tako mi to objašnjavamo.

Znači li to da su zaposlenici FSB-a koristili obične mobilne telefone čiji brojevi i podaci nisu bili zaštićeni? Mogu li se takvi agenti "identifikovati" kao svaki drugi korisnik mobitela?

Teško je reći da se oni mogu "identifikovati". Jer svaki pokušaj da se dođe do podataka je prilično opasan. Saradnici koji nam pomažu u dobivanju ovih podataka su izloženi riziku.

Na veoma osjetljivim putovanjima, zaposlenici FSB-a ne koriste personalizovani telefonski broj, jer se putem njih može doći do informacija o razgovorima. U početku nismo ni pokušali otkriti veze između ovih brojeva, dijelom i zbog toga što vjerujemo da je to previše opasno za naše izvore. Umjesto toga, iskoristili smo nepažnju agenata, koji su dok su radili često zvali sa svojih ličnih telefona.

Aleksej Navaljni kaže da su on i zaposlenici njegove Fondacije za borbu protiv korupcije (FBK) tokom istrage sarađivali s vama. Možete li nam reći nešto o tome?

To je bilo u krajnjoj fazi istrage. Prije mjesec dana smo se obratili gospodinu Navaljnom. Htjeli smo zatvoriti praznine u našim informacijama o njegovom životu i saznati šta je ta grupa agenata FSB-a u određenim vremenskim periodima možda radila u njegovoj blizini. U našem istraživanju došli smo i do ruskih instituta koji ne podliježu sankcijama, ali pod krinkom apsurdnih programa razvijaju zabranjene hemikalije. Među njima je i istraživački centar "Signal" u Moskvi. 6. jula smo primijetili nerazumljivo visok nivo aktivnosti razgovora između FSB-a i centra "Signal", kao i unutar grupe zaposlenih u FSB-u na koju smo se fokusirali. U tom trenutku smo već imali saznanja da je ta grupa specijalizovana za hemikalije i trovanja.

Tako smo pitali Navaljnog: "Mislimo da smo pronašli tim koji vas je otrovao, ali neke stvari su nam nejasne. Možete li nam reći je li se nešto neobično dogodilo 6. jula?" Navaljni je odgovorio da se tog dana njegova supruga jako loše osjećala.

Prethodno ste istraživali trovanje Sergeja Skripala i bugarskog biznismena Emiliana Gebreva i pronašli paralele između ovih slučajeva i trovanja Navaljnog.

To je tačno. Glavna obavještajna uprava (GRU) i Savezna služba sigurnosti (FSB) spadaju u različite grupe, ali očito koriste iste institute koji za njih razvijaju otrove i pomažu u njihovoj upotrebi. Prema našim informacijama, centar "Signal" je u kontaktu s GRU-om kada se priprema operacija u inostranstvu, kao u slučaju Skripal, i sa FSB-om kada se planira neka operacija unutar Rusije. Pored toga, zaposlenici obje službe imaju i drugi identitet, čija forma je slična. Mislim da tako rade sve tajne službe.

Da li je riječ o različitim modifikacijama korištenog otrova „novičoka"u sva tri slučaja?

U slučajevima Skripal i Navaljni, to je potkrijepljeno službenim rezultatima analiza nezavisnih laboratorija. U slučaju Emiliana Gebreva (bugarskog trgovca oružjem kojeg je, kako se smatra, otrovao GRU u aprilu 2015. godine, nap. ur.), djelovanje otrova bilo je veoma slično efektima trovanja novičokom. Čitali smo rezultate bugarske i finske laboratorije, ali oni nisu bili konačni jer njihovo osoblje nije ciljano tražilo tragove novičoka. Da bi dobila odgovor na pitanje da li je ovaj otrov korišten za trovanje Gebreva, Bugarska mora podnijeti oficijelni zahtjev Organizaciji za zabranu hemijskog oružja (OPCW). Međutim, to se još nije dogodilo.

Kako se može objasniti da su ruske tajne službe nakon uzbuđenja oko novičoka i trovanja Skripala ponovo pribjegle korištenju tog otrova?

Mislim da niko stvarno nije želio istražiti trovanje Navaljnog. Očito je da je on trebao umrijeti u Rusiji, a u tom slučaju bi bio prikazan izmišljeni laboratorijski test – koji već postoji - da u njegovom tijelu nema otrova. O novičoku se ne bi ni znalo da pilot aviona u kome je bio Navaljni nije hitno sletio u Omsk, da ljekari Navaljnom nisu ubrizgali atropin odmah nakon slijetanja i da Navaljni nekim čudom nije prebačen u Njemačku na liječenje.

Pratite li reakciju ruskih vlasti na vašu istragu?

Nadamo se veoma jasnoj reakciji. Da nam se kaže: Nije bilo tako, već je bilo ovako. Na primjer, da su ruski obavještajci bili u blizini kako bi pomogli Navaljnom ako mu se nešto dogodi. Do sada je bilo samo sarkastičnih odgovora poput twitta ruskog predstavnika u Ujedinjenim nacijama, koji je pitao: "Kako može biti da je Bellingcat saznao istinu?" Spremni smo da nastavimo istragu ili da je korigujemo ako se Kremlj ne bude krio. Iz onoga što smo pokazali, Kremlj mora dokazati da su sve ove podudarnosti samo slučajnosti. Kremlj bi morao objasniti zašto griješimo.

Intervju vodila Elena Gunkel

Bellingcat je međunarodna istraživačka mreža osnovana 2014. godine od strane aktivista okupljenih oko Britanca Eliota Higginsa. Specijalizovana je za provjeru činjenica i Open Source Intelligence (OSINT), posebno u području kršenja ljudskih prava, ratnih zločina i finansijskog kriminala.