Bedžet Pacoli – idealni pomiritelj?

Ocjene o političkim akterima na Kosovu razlikuju se od medija do medija, ali veliki broj medija u Srbiji i dalje nazive kosovskih institucija stavlja pod navodnike, koalicija PAN se naziva ratnom koalicijom, a nisu rijetki ni naslovi kako je zločinac Ramuš Haradinaj budući kosovski premijer. Zanimljivo je, ipak, bar u trenutku pisanja ovog teksta, da ima relativno malo reakcija političkih partija, kako vlasti tako i opozicije, na rasplet tromjesečne političke krize na Kosovu. Štampa bilježi saopštenje Pokreta slobodnih građana, koji ocjenjuje kako je „vlast u Srbiji donijela još jednu nerazumnu i teško objašnjivu odluku da Srpska lista, koja je u suštini kosovski SNS, uđe u Vladu sa ratnom koalicijom čiji će premijer biti Ramuš Haradinaj". Pokret Dveri je takođe ocijenio kako „Vučić priznaje nezavisno Kosovo ulaskom u vladu sa ratnim zločincem Haradinajem".

Blokirano „Samoopredjeljenje"

Trenutno rješenje političke krize na Kosovu politički analitičar Dušan Janjić vidi kao racionalan potez u pokušaju da se pronađe rješenje koje ne bi uključivalo Samoopredjeljenje. Taj pokret Janjić ocjenjuje kao populistički i etno-nacionalistički, i to je, prema njegovim riječima, „rak rana sadašnje političke scene na Kosovu. A oni taj politički prodor prave na osnovu činjenice da Tači, Haradinaj i ostali nisu uspjeli da obezbijede kako međunarodno, tako i priznanje Kosova od strane Srbije".

Uticaj Beograda na političku scenu Kosova nije zanemarljiv, skreće pažnju Janjić, jer je i Beograd vodio jednu nacionalističku i populističku politiku, što je samo zatezalo odnose i na Kosovu. S druge strane, Janjić ocjenjuje i kako je formiranje Srpske liste bio pogrešan taktičko-politički potez, jer je ona „od poželjnog motivacionog faktora za izlazak Srba na izbore postala jedan parapartijski i ekonomsko-kriminalni lobi, i kao takva još dobila i monopol na politički život među Srbima. To se sve zajedno pretvorilo u jednu opštu trgovinu infrastrukturnim projektima, novcem i energentima".

Ključni čovjek

Veliku pažnju u srpskoj javnosti dobio je i lider Alijanse za novo Kosovo Bedžet Pacoli. Osim ukazivanja na veliko lično bogatstvo i njegovu živopisnu biografiju, ukazuje se i na njegove poslovne veze u Srbiji, ali i u Rusiji, i tu se traži neka zajednička spona sa političarima u Srbiji. Direktor Radio Beograda i dugogodišnji izveštač sa Kosova Milivoje Mihajlović smatra da su to pre svega poslovne i lične veze iz prošlosti, i da jednostavno ne veruje da on ima neke bliske veze sa sadašnjom garniturom političara u Beogradu. „Videćemo kako će se Pacoli ponašati u budućnosti, ali ono što bi trebalo istaći je da on do sada nije povukao niti jedan ozbiljan potez koji bi bio na štetu srpske zajednice na Kosovu", kaže Mihajlović.

Riječ je o biznismenu koji je pripadao nekadašnjoj Jugoslaviji i imao podršku tadašnjih političkih struktura, i kao takav predstavlja možda idealnu osobu za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, ocjenjuje Dušan Janjić. „Mislim da on ima i dosta ličnih ideja kako da se unaprijedi ekonomska saradnja Srbije i Kosova, što bi bacilo neko pozitivnije svjetlo na proces normalizacije. A populistički dio spektra mu ne može nešto bitno zamjeriti, jer je podržavao nezavisnost Kosova".

Tokom trajanja političke krize na Kosovu, odatle su stizale ocjene kako je sudbina kosovskih institucija sada u rukama Aleksandra Vučića. Milivoje Mihajlović primjećuje kako Vučić pokušava da se nametne kao regionalni lider kada je u pitanju proces pomirenja, i smatra da je to dobar put. „Ti koraci su, posebno kada je u pitanju Briselski dijalog, radikalno promijenili stvari. Vučić će u tom smislu imati uspjeha ukoliko bude uspio da na dnevnom nivou ima kontakt sa Prištinom, i da se problemi rješavaju odmah, bez čekanja. Mislim da je i veoma važno što Vučić želi neko trajno pomirenje zbog budućnosti".

Amerika ili Nemačka?

Dušan Janjić, međutim, navodi kako bi se kao negativan utjecaj Beograda moglo posmatrati to što o svemu odlučuje jedan čovjek. „U takvoj situaciji je moguće da se za sve probleme okrive Srbija i Vučić, i da budu krivi i za ono što su napravili i ono što nisu napravili. A to su forsirale pojedine zemlje Evropske unije, i sada će se i sam Vučić naći pod jednim nevjerovatnim pritiskom. To je tražio, to je dobio, sada ćemo videti kolika je cijena svega toga". Janjić skreće pažnju i na jedan važan detalj, a to je da se „Vučić na Kosovu, bez obzira koliko je to tačno, vidi kao neko ko ima grčevitu podršku Berlina. To je na kosovskoj sceni također ograničavajući faktor, jer mu pravi blokadu kod onih koji smatraju da se američki interesi moraju braniti sužavanjem njemačkog uticaja.