Bajram kao iz priče unatoč svemu

Kurban Bajram u Nevesinju, gradu u istočnoj Hercegovini u kojem danas žive dva muslimana ili Bošnjaka ili pak pravoslavna Srbina. Naime, u čitavom gradu su ostala samo dva Bošnjaka koji su u međuvremenu prešli u pravoslavlje. Snježni je dan u Nevesinju i sa nevesinjskim imamom Mehmedom ef. Čopeljom idemo ka tzv. Gornjem polju gdje se nalazi najveći dio bošnjačkih sela u koje su se po pravilu vratila samo starija lica. U Sopiljima i Donjoj Bijenjoj ostavljamo mlade hodže, a mi minut do devet ulazimo u džamiju u selu Kulja gdje počinje klanjanje Bajram namaza.

Na Bajram sa dedom…

Džamija skoro puna, ali ljudi koji mahom žive u Mostaru, a u rodno selo dolaze samo za Bajram. Svi su jedinstveni u tome da treba dolaziti i dovoditi svoju djecu. Jer, kako kaže Suad njega je dovodio otac, dedo, a i on će, ako Bog da zdravlja, dovoditi svoju djecu.

„To je više od običaja. Zapravo, dok se klanja Bajram ovdje to je znak da su ovdje postojali i Bošnjaci kojih je danas desetak od nekih tri i po hiljade“, kaže Suad Omerika i dodaje da je doći za bajram u ovo doba godine ponekad i podvig.

„Ljudi znaju gaziti sniijeg po metar. Doći pješice nekih četiri pet kilometara, ali je jednostavno je to tradicija i dolazi se. I mislim dok je to tako dobro je.“

Zločini u Nevesinju kao u Srebrenici

No, bez obzira na prazničnu atmosferu ne mogu, a da se ne pomenu rane iz prošlosti. Mnogi Bošnjaci su ubijeni na teritoriji Nevesinja. Suad zločine u Nevesinju procentualno poredi sa onima u Srebrenici.

„Pobili su sve redom što se tada dalo pobit’. Ali je istina da nakon povratka od 95. ni najsitniji incident na opštitni Nevesinje nije bio. To je fenomen. Apsolutno. Mislim, ono što je istina istina je. I policija je uvijek na punktu. Zaustavlja. Ali su vrlo korektni u ponašanju. Takođe i to je istina koju čovjek mora priznati.“

Tako kaže i imam nevesinjski Mehmed Čopelj, koji kaže da se Bošnjaci u Nevesinju danas nemaju čega plašiti.

„To garantujem i stojim iza tih riječi. Kada su u pitanju komšije Srbi, ja im skidam kapu i uvijek govorim da dosada nije bilo nikakvih problema ni ekscesa, pa i najmanjih.“

Hercegovačko gostoljublje

Što se tiče Bajrama nekad i sad Imam Čopelj je pomalo pesimista. Ili je možda samo realan.

„Nekako nema one topline među ljudima, nema one ljubavi, sastanaka, obilazaka. Sada ljudi obave Bajram namaz u džamiji, pozdrave se ispred džamije i ako su došli iz Mostara, odmah idu. Nema više obilaska rodbine, sirotinje...“

Ali, bez obzira na sve žrtve i stradanja tradicionalnu hercegovačku gostoljubivost ništa nije moglo ubiti, kaže Suad.

„Evo vi uđite sada u bilo koju kuću. Niko vas neće pitati ko ste odakle ste i kako se zovete. Bićete pogošćeni kao neko najrođeniji. Eto oprobajte. Pokucajte na neka vrata i vidjećete.“

I zaista u kući pored džamije zakucali smo na vrata u kojoj žive Ibro i Merka Omerika. Bilo je kao u priči. I kafa, i pita savijača, i kurban i dolma. Za baklavu nismo imali vremena.