Bajer Leverkuzen: Titula je konačno došla, loš imidž ostaje

„Ja i većina drugih ne doživljavamo sebe kao klub pilula ili plastike, mi smo 100 odsto tradicionalni klub", gotovo prkosno kaže Fernando Karo u intervjuu za striming-servis DAZN. Španac je od sredine 2018. generalni direktor fudbalskog kluba Bajer 04 Leverkuzen i ističe da klub ovog ljeta slavi 120. rođendan. To znači da Bajer ima dužu istoriju od nekih drugih klubova u najboljoj njemačkoj ligi, recimo od Borusije iz Dortmunda koja je osnovana 1909. ili od najvećeg rivala Bajera sa Rajne – Kelna, koji je osnovan 1948.

Nakon što su 1. jula 1904 zaposleni u kompaniji skupili potpise, osnovan je „Fiskulturni i igrački klub fabrike boja Fridrih Bajer i kompanija u Leverkuzenu". Tri godine kasnije, klub kompanije već je imao i fudbalski tim. Stadion Leverkuzena od 1958. se nalazio na placu na periferiji grada, u blizini rijeke. Proširen je i pretvoren u multifunkcionalni kompleks 2009. godine – sa hotelom i salama za sastanke. „BayArena" prima 30.210 gledalaca.

Tim s visokom tržišnom vrijednošću

Od 1949. za Bajer počinju da nastupaju i igrači po ugovoru. Dobijali su premije za igranje fudbala. To, međutim, nisu bili profesionalci u današnjem smislu – sve do druge polovine 1970-ih, fudbaleri Bajera još uvijek su radili u fabrici tri do četiri dana prije podne. U to vrijeme, termin „fabrički klub" (Werkself), uobičajen za Leverkuzen, još uvijek je imao svoje pravo značenje.

Danas niko od Bajerovih fudbalskih profesionalaca ne mora da radi u drugim odjeljenjima kompanije. Tim je već dugo i simbol i reklama svjetski poznate hemijske i farmaceutske kompanije. Tržišna vrijednost današnje ekipe trenera Ćabija Alonsa trenutno se procjenjuje na gotovo 600 miliona evra. Samo 20-godišnji njemački reprezentativac Florijan Virc procijenjen je na 110 miliona evra. U Njemačkoj je samo tim Bajerna iz Minhena vrijedniji od tima Leverkuzena: procjenjuje se na oko 930 miliona evra.

Bajer 04 je ujedno i bundesligaški klub s najvećim procentom stranih igrača: 78 odsto profesionalaca nije porijeklom iz Njemačke. Posljednjih decenija na klub se gledalo kao na svojevrsnu odskočnu dasku, posebno za brazilske fudbalske talente. Tako su u Leverkuzenu počele evropske karijere svjetskih šampiona Žoržinja (1989-1992), Paula Serhija (1993-1997) i Lusija (2001-2004).

Stoprocentno u vlasništvu Bajer-grupe

Bajer AG je jedan od deset najvećih nevladinih sponzora sporta u zemlji – kako u elitnom, tako i u rekreativnim sportovima i paraolimpijskim disciplinama. Kompanija može da se pohvali sa sedamdesetak medalja Bajerovih sportista na Olimpijskim igrama, 90 na Paraolimpijskim igrama i više od 200 na Svjetskim prvenstvima. TSV Bajer 04 Leverkuzen je najuspješniji njemački atletski klub. Pa ipak, firma svoje fudbalsko odjeljenje ističe kao „vodeći" Bajerov sportski tim. Na kraju krajeva, fudbal i jeste sport broj jedan u Njemačkoj.

Ne zna se koliko tačno novca Bajer AG svake godine upumpava u klub. Suma od 25 miliona evra stalno se pojavljuje u izvještajima medija, ali to nije potvrđeno. Od 1999. godine, muški i ženski profesionalni timovi angažovani su u okviru firme „Bajer 04 Leverkusen fudbal GmbH" za koju radi oko 300 ljudi. Sve akcije te firme u vlasništvu su Bajer AG – šest odsto direktno, a preostala 94 procenta preko podružnica. Zbog takve konstrukcije, grupa nije u obavezi da objavljuje godišnje finansijske izvještaje svoje fudbalske firme. Ugovor predviđa da ekonomski bilans mora biti uravnotežen: ako „Fudbal GmbH" ostvari profit, on ga prenosi na Bajer, a ako je u minusu, Bajer će nadoknaditi gubitke.

Pravilo 50+1 ne važi za Bajer

Činjenica da je Bajeru AG dozvoljeno da drži sve akcije Bajera 04 izuzetak je od pravila 50+1 koje se primjenjuje u njemačkom fudbalu, a koje ima za cilj da spriječi velike investitore da kontrolišu klubove. Klubovi, naime, dobijaju licencu samo ako „matični klub" na sastancima ima „50 procenata udjela s pravom glasa plus najmanje jednu dodatnu dionicu s pravom glasa". To znači da, čak i ako investitor preuzme finansijsku kontrolu, on nema većinu glasova, odnosno članovi kluba ne mogu biti nadglasani. Izuzeci su samo tradicionalni fabrički klubovi Bajer 04 Leverkuzen i VfL Volfsburg. Tim Volfsburga, šampion Njemačke 2009. godine, proizašao je iz sportskog tima automobilske grupe Folksvagen.

To je vjerovatno i jedan od glavnih razloga zašto Bajer 04 – barem do sada – nije bio među najpopularnijim njemačkim fudbalskim klubovima. Prema istraživanju sprovedenom prošlog decembra, Leverkuzen je tek na dvanaestom mjestu, uprkos izvanrednim rezultatima koje postiže. To ostavlja „gorak ukus" u Bajeru 04, odgovorilo je udruženje nemačkih navijača „Naša tribina" (Unsere Kurve) na pitanje šta navijačka scena misli o tome što je jedan fabrički klub u ovoj sezoni nadmašio rekordnog šampiona Bundeslige – Bajerna.

Čini se, međutim, da se to polako mijenja. Ove sezone klub je premašio brojku od 50.000 članova. U poređenju s više od 300.000 članova kluba navijača Bajerna, to djeluje malo, ali i nije baš tako ako se uzme u obzir da u gradu Leverkuzenu živi samo oko 170.000 ljudi.

Osvajanjem titule šampiona Njemačke, prvom u istoriji kluba, Bajer iz Leverkuzena napravio je prekretnicu. Ako, međutim, pitate šefa kluba Karoa, čućete da on misli da to uopšte nije kraj. Uspješan trener Alonso ostaće u klubu, isto kao i prvotimac Florijan Virc. „Želimo da u budućnosti iskoristimo sav potencijal koji smo vidjeli i prepoznali posljednjih godina", kaže generalni direktor. „Sve s jednim ciljem: da u sportskom smislu budemo što uspješniji."

Ovaj članak je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu