Babo Erdogan stiže u Srbiju

List Neues Deutschland piše kako „turski koncerni hoće da masivno investiraju u Srbiji“ i da „Erdogan pokušava da proširi uticaj na Balkanu“: „Baba na turskom znači: otac. Pristalice Erdogana svog vođu iz poštovanja zovu baba.“ Erdogan će, kako njemačku list citira srbijanske medije, u Srbiju doći 10. oktobra, a pratiće ga 150 privrednika.

„Glavna stvar o kojoj će se razgovarati je gasovod koji Rusija gradi ispod Crnog mora, kako bi stabilno snabdijevala Jugoistočnu Evropu gasom zaobilazeći pri tome Ukrajinu“, piše berlinski list. „Jedan krak gasovoda bi trebalo da prolazi kroz Srbiju. „Turski koncerni žele da masivno investiraju i u srpsku tekstilnu industriju a i da kupuju hotele u banjama koje će biti privatizovane a potiču još iz socijalističkih vremena (otada nisu renovirane). Turske građevinske firme uživaju dobar ugled na Balkanu; one grade jeftino, dobro i pridržavaju se rokova.“

„Dva predsjednika su detalje dogovorila u julu za vrijeme međunarodnog kongresa o nafti u Istanbulu – u četiri oka. Pri tome je Vučić, kako je poslije sam rekao, zamolio Erdogana da odvoji dovoljno vremena kako bi mogao da bude razmotren čitav spektar političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa. Vučić je dodao da Srbija i srpski narod žele da gaje iskreno prijateljstvo sa Turskom, kao i da je Ankara najvažniji faktor mira na Zapadnom Balkanu.“

„Turska", smatra ljubljanski stručnjak za Bliski istok Zijad Bećirović, "hoće da ekonomsku i vojnu moć transformiše u – političku. Prije svega u regionima koji su nekada bili dio Osmanskog carstva, a to su Bliski istok i Balkan. Srbija pri tome kao najveći i najmnogoljudniji proizvod cijepanja Jugoslavije ima ključnu ulogu“, piše između ostalog Neues Deutschland.

EU ne želi uvoziti problem Kosova na mala vrata

Švajcarski dnevnik Luzerner Zeitung je pod naslovom „Ratni zločinac ili partner za dijalog“ objavio tekst o Ramušu Haradinaju: „Johannes Hahn, komesar za proširenje Evropske unije, prilikom posljednje posjete Beogradu jasno je stavio do znanja da Srbija neće moći u EU bez normalizacije odnosa sa Kosovom. Agencija Tanjug je citirala Hahnove riječi da niko ne želi da se kosovski problem uveze u Evropsku uniju na mala vrata.“

"No takozvani proces normalizacije koji je počeo 2013. uz posredovanje EU i u kojem su do sada razjašnjeni samo neki tehnički detalji, već dvije godine tapka u mjestu. Glavni problem je i dalje odbijanje Srbije da prizna državnost svoje bivše pokrajine. Od proljeća, kada su na Kosovu održani izbori, situacija se čak pogoršala, tako da prijeti potpuni prekid dijaloga.“

„Srpska vlada ne zna kako da se postavi prema novom premijeru u Prištini Ramušu Haradinaju. S jedne strane, njega srpsko pravosuđe goni kao ratnog zločinca, pod optužbom da je u ratu na Kosovu ubijao i mučio srpske civile. Haški tribunal je Haradinaja zbog nedostatka dokaza dva puta puštao na slobodu - 2008. i 2012. godine. Novi kosovski premijer je nedavno pružio ruku u pravcu Beograda: Nema alternative dijalogu. Iako je naša prošlost tragična – mi smo susjedi. No, Vučić  je Srpsku listu, najveću stranku srpske manjine na Kosovu, podstakao da uđe u koaliciju ratnog zločinca. U tome se krije veliki konfliktni potencijal: Haradinajeva šarena koalicija je upućena na glasove Srba, jer u novom parlamentu u Prištini ona ima samo jedan glas većine (61 od 120). Jedna naredba za povlačenje iz Beograda bila bi dovoljna da Haradinajeva vlada pukne.“

Kusturica - mljekar na frontu

U jezeru se kupa prekrasna Italijanka (Monica Bellucci). On joj naravno ne može odoljeti i skače u vodu. Idila u dvoje u suton. Život bi mogao biti tako lijep... kada rat ne bi prekinuo ljubavnu igru ovog para. Pucnjevi tjeraju par u bijeg. I to je početak avanturističkog bijega kroz vodu i stepu (op.red. hercegovački krš), koji završava u minskom polju.

"Protagonisti filma "On the Milky Road" i ujedno režiseru Emiru Kusturici, rođenom 1954. u Sarajevu koji u filmu igra samog sebe, nije nedostajalo hrabrosti i to već pokazuje njegova opasna svakodnevica. Kao mljekar, on na magarcu sa kišobranom, koji ga štiti od kiše granata, odlazi u ratnu zonu jugoslovenske tragedije, kako bi snabdio vojnike mlijekom. Ono što je tragično, izgleda komično. Ništa u filmu ne izaziva smrtni strah. Režiser prikazuje skurilni svijet, koji dočaravaju prije svega životinje. Pijetao se unezvijereno gleda u ogledalu i bori protiv samog sebe, mačke sumanuto skaču, guske se kupaju u krvi a soko ulijeće u kokpit helikoptera. Te efekte Kusturica koristi kao sredstvo da prekine mirnu idilu seoskog života.

Da je gotovo biblijski raj ugrožen, pokazuju posljednje scene bijega Koste (Kusturica) i njegove voljene. On se bori protiv kiše granata, ona protiv zmije. Sve podsjeća na Adama i Evu. I dok se ona bori sa zmijom, prekasno spoznaje da joj ova zapravo želi spasiti život. Brutalno, brzo i možda s prevelikom lakoćom Kusturica priča o strahotama rata na način koji podsjeća na Slapstick Show (filmski žanr). Kusturica je zbog toga dobio velike kritike. Zamjereno mu je što je potcijenio ubijanje na hiljade ljudi. Pored toga, njegovo nacionalističko držanje i okretanje prema Miloševiću nailaze na veliki otpor. Ali ako mu se s tim u vezi može prebaciti relativizacija istorijskih događaja, to se ne može reći za njegov film.

Njegove ambicije u filmu, čini se, bile su druge prirode. Dok priča veoma ozbiljnu priču sa djelimice komičnim slikama, muzikom i porcijom folklora, ipak mu uspijeva demonstrirati apsurd i beskorisnost ubijanja i rata. U jednoj sceni padaju glave kao mete u nekoj vašarskoj kućici- streljani", piše Neue Zuercher Zeitung i zaključuje:  Kusturica se služi ptičjom perspektivom i u pitanju je uzbudljiv film koji provocira reakcije i zahtijeva diskusiju.