Avganistan na rubu humanitarne kataklizme

Svaki treći Avganistanac ne zna da li će danas imati da jede. Iduće godine bi 97 odsto od četrdeset miliona stanovnika moglo da živi u siromaštvu, upozorile su nedavno Ujedinjene nacije.

„Situacija je gora iz dana u dan“, potvrđuje i Simone Pot iz organizacije Svjetska pomoć gladnima. Posebno su seoski predjeli na sjeveru zemlje razoreni borbama talibana i vojske, nema bolnica niti škola. „Izuzetno je teško stanje za ljude i porodice“, kaže Pot za DW.

To je izbliza sve vidio Tankred Štebe, koji je za Ljekare bez granica do prije nekoliko sedmica bio u Heratu na zapadu zemlje. Vidio je strašno neuhranjenu djecu, gladne ljude koji su dolazili u Herat jer su im žetve propale. „Liječili smo dijete staro 18 mjeseci koje je donijeto sa 3,5 kilograma težine i jedva da je bilo u životu“, sjeća se Štebe. Dijete je umrlo.

I humanitarci u strahu

Kada se neka zemlja suočava sa humanitarnom katastrofom, kad sve zakaže, obično na scenu stupaju baš ovakve humanitarne organizacije koje se trude da pruže najnužnije: hranu, vodu, ćebe, šator, ljekarsku njegu.

Ali otkako su radikalni islamisti preuzeli vlast, skoro svi humanitarci su morali da napuste zemlju. Štefan Reker tako vodi kancelariju Karitasa u Kabulu – ali iz Njemačke. Kaže, da se on pita, odmah bi se vratio u Avganistan, ali bezbjednosna situacija to ne dopušta.

„Drumske pljačke u zabačenim predjelima postale su veliki problem, a nisu to bile prije dolaska talibana. U Kabulu dolazi do otmica imućnijih ljudi“, priča Reker za DW. Rukovodstvo Karitasa strahuje da bi i njemu, kao strancu, prijetila otmica pa ga ne pušta da se vrati.

Svi naši sagovornici kažu da je kolaps avganistanske ekonomije srž problema. Pred bankama su redovi, ljudi pokušavaju da podignu kompletne ušteđevine. I prije dolaska talibana Avganistan je živio na infuziji stranih donacija, ali one više ne stižu zbog sankcija.

„Ljekari mjesecima ne primaju platu. Avganistanski zdravstveni sistem oduvijek je bio slabašan, a sada se slama i ono malo što je postojalo. Mi pokušavamo nešto, ali ne možemo da podmirimo potrebe ljudi“, kaže ljekar Štebe.

Reker ukazuje na još jedan problem koji ima Karitas: „Za nas rade mnoge mlade, neudate žene. Boje se prinudne udaje za nekog talibanskog borca.“ Zato ne odlaze na posao, ne pomažu ljudima na licu mjesta.

Talibanima se ne može vjerovati

Simone Pot kaže da njena organizacija planira da organizuje posebnu pomoć za zimu. Zahlađenje će, kako se pribojava, donijeti pravu katastrofu. Ali, još ne znaju kako da donesu potrepštine do ljudi. „Kako da platimo prodavce ćebadi, kako da prenesemo pomoć preko granice?“, pita se ona. „To je pravi logistički izazov."

Za sada makar imaju napismeno od talibanskih vlasti da je humanitarna pomoć dopuštena širom zemlje. Zato Svjetska pomoć gladnima planira da narednih nedjelja u zemlju vrati i strane humanitarce – ako se nešto ne promijeni.

Karitas tako nešto ne planira jer se u obećanja i pisane dozvole talibana ne može pouzdati. „Rukovodstvo talibana kaže jedno. Ali njihovi borci na licu mjesta imaju svoje interese i rade drugo“, kaže Reker. Dešavalo se da talibanski borci prijete humanitarcima. Među talibanima ima manjih posebno radikalnih jedinica koje ne slušaju rukovodstvo.

Naši sagovornici se slažu da se situacija ne može bitno popraviti dok ekonomija ne proradi ili Avganistan ne dobije svjež novac spolja. Na nedavnom samitu G20 je dogovorena jednokratna pomoć. Ali, i ona će se brzo potrošiti.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu