Autoput Sarajevo-Beograd – ko ostaje „izoliran“?

Spajanje gradova i država modernim autocestama bitan je preduslov za ekonomski razvoj. Stručnjaci zato pozdravljaju dogovor političara o trasama autoputeva koji će spojiti glavne gradove BiH i Srbije – Sarajevo i Beograd. Dogovor je postignut u utorak (26.2.) u Istočnom Sarajevu na sastanku predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorada Dodika te ministara za saobraćaj Federacije BiH Denisa Lasića i Republike Srpske Neđe Trninića.

Usaglašena su dva kraka autoputa, odnosno brze ceste Sarajevo-Beograd. Najavljeno je i formalno ucrtavanje trasa na mapi, o čemu bi se trebalo izjasniti Predsjedništvo BiH. Prijedlog bi potom bio upućen Turskoj koja je obećala finansijsku podršku ovom projektu. „Zahvaljujući naporima svih, usaglasili smo da ta trasa ide od Rače, preko Bijeljine, Brčkog, od Lončara prema Tuzli i spušta se prema Sarajevu, ide preko Pala, Rogatice, Višegrada i tu se pravi konekcija za Goražde", rekao je Milorad Dodik.

Trase u skladu s političkim  ili ekonomskim interesima?

Predsjedavajući Predsjedništva BiH naglašava da je riječ o velikom investicijskom poduhvatu. „Preliminarno se govori o tri milijarde evra, sa nekoliko desetina tunela, mostova... Bilo je neophodno da utvrdimo jedinstvenu trasu. Ukoliko trasa od Gradiške preko Doboja dalje prema Sarajevu, Višegradu i Srbiji bude stavljena u funkciju u profilu auto-puta, put od Ljubljane do Soluna bio bi kraći za 200 kilometara i tu je ta razvojna šansa", kazao je Dodik.

Ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić kaže da je svako cestovno povezivanje BiH i Srbije poželjno, imajući u vidu činjenicu da je riječ o važnim trgovinskim partnerima. „Naravno, pri definisanju cjelokupne trase puta, potrebno je voditi računa o ekonomskoj opravdanosti pojedinih dionica. Naime, nerijetko se u zemljama Zapadnog Balkana cestovne trase definišu u skladu sa političkim, a ne ekonomskim interesima. Shodno tome, kao rezultat dobijete autoputeve/ceste koje se slabo koriste ili je njihova izgradnja pretjerano koštala“, kaže Čavalić za Deutsche Welle. 

Finansiranje još nije definirano?

Čavalić smatra da je dobro što se za značajan dio trase preferira brza cesta u odnosu na autoput, jer se ona brže i jeftinije može staviti u funkciju ekonomskog razvoja. „Inače, brze ceste bi trebale biti primjerom za izgradnju putne infrastrukture u ostatku BiH. Također, posebno je bitno to što se Tuzlanski kanton, kao najmnogoljudniji kanton u Federaciji BiH i industrijski centar iste, potencijalno veže sa Kantonom Sarajevo i preko Brčkog sa Bijeljinom, odnosno dalje sa Srbijom. Riječ je o regionima sa dinamičnom privredom, koji su izvozno orijentirani – kako industrijski, tako i poljoprivredno“, ističe naš sagovornik.

On, međutim, podsjeća i na nedostatke cjelokupnog projekta. „A oni se odnose na nedefinisanost izvora finansiranja, zatim na neodređene rokove za početak i završetak radova što je najveći problem domaće cestogradnje, te na nepostojanje preciznih studija za utvrđivanje pojedinih dionica predviđene trase. Još uvijek nemamo jasnih informacija kako će se sve ovo finansirati i u kojem vremenskom periodu će projekat biti završen“, kaže Čavalić.

Hoće li Bošnjaci „aminovati tuđe dogovore“?

U BiH su ranije vođene oštre polemike o tome koja je trasa buduće autoceste Sarajevo-Beograd najpogodnija, a kritikama bi mogao biti izložen i dogovor iz Istočnog Sarajeva. Stranka Narod i pravda poziva „patriote da ne dozvole da trasa budućeg autoputa zaobiđe Goražde i Sandžak“.

Predsjednik ove stranke Elmedin Konaković kaže da je predloženim rješenjem zaobiđeno Goražde kao „ekonomski potentna" sredina, ali i cjelokupan prostor Sandžaka, koji se „ostavlja izoliran" i od Sarajeva i od Beograda. Za Konakovića je neprihvatljivo da o trasi autoputa između Sarajeva i Beograda odlučuju „isključivo kadrovi HDZ-a BiH i SNSD-a", dok Bošnjacima preostaje da „aminuju tuđe dogovore".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android